ŽIVOTOPIS

Fra Velimir Blažević u mlađim danima
.
Fra Velimir Blažević, pripadnik franjevačkog reda, dugogodišnji profesor kanonskoga prava na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, svoj životni vijek uglavnom je proveo u Bosni i Hercegovini. No od njegovog rođenja na ovom podneblju i u ovim krajevima mijenjali su se režimi i države. Tako se Velimir rodio u doba Kraljevine Jugoslavije, školovao se u doba Nezavisne Države Hrvatske i nove Jugoslavije, djelovao je u doba nove - socijalističko-komu-nističke Jugoslavije i Bosne i Hercegovine. Proživio je dva rata - kao dijete drugi svjetski rat, a kao odrasli čovjek domovinski rat, i poraća. U franjevačkoj provinciji Bosni Srebrenoj, a i u bosanskohercegovačkoj Crkvi, bilo je raznih događaja i uzburkanih situacija u koje je i fra Velimir bio uključen i u kojima je djelovao. Sve to njegovu biografiju čini dosta sadržajnom.

1. Osnovni biografski podaci

Fra Velimir Blažević
No da se vratimo početku fra Velimirova života. Velimir Blažević se rodio 9. svibnja 1936. godine u selu Stranjani, župa Barlovci kod Banje Luke. Bio je drugo dijete, a prvi sin Ive Blaževića - nestao 1945. pri kraju rata, i Ljubice rođene Batković, umrla 1956. godine. Imao je stariju sestru Ružu i mlađe Maru i Jelu, te brata Pavla (Paju). Krštenje u Barlovcima 13. svibnja 1936. godine, a krstio ga je fra Anto Hrvat, barlovački župnik. Dobio je ime Velimir. Sakrament potvrde Velimir je primio u Banjoj Luci, u katedrali, na Duhove 28. svibnja 1944. godine, a krizmao ga je biskup fra Jozo Garić. Osnovnu školu pohađao je i završio u Budžaku - Banja Luka (1943-1947), prva dva razreda u školi kod časnih sestara Klanjateljica Krvi Kristove u vrijeme NDH, a druga dva u školi novoosnovane države FNRJ. Potom je primljen u Franjevačko sjemenište u Visokom, i tu je završio Franjevačku klasičnu gimnaziju (1947-1953. i 1954-1957). U međuvremenu je otišao u novicijat u Kraljevu Sutjesku. U redovnički franjevački habit ga je 14. srpnja 1953. godine obukao fra Josip Markušič, provincijal Bosne Srebrene. U istom mjestu je 15. srpnja 1954. godine položio jednostavne zavjete u ruke provincijala fra Josipa Markušića, a 8. prosinca 1957. godine u Sarajevu je provincijal fra Boris Ilovača primio njegove svečane zavjete. I kao fratar zadržao je ime - fra Velimir. Nakon položenog ispita zrelosti u Visokom 1957. godine, proslijedio je filozofsko-teo-loški studij na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu (1957-1960. i 1961-1962). Studij je 1960. godine prekinuo zbog odlaska na odsluženje vojnog roka. Vojsku je služio u Kičevu, Makedonija, od ožujka 1960. do kolovoza 1961. godine. U vojsci je, kao svršeni srednjoškolac, proveo 18 mjeseci. Ali kad se povratio u Bogosloviju, opozvana je odluka da služi 18 mjeseci, te je krajem 1961. ponovno poslan u Kičevo da nadosluži još 6 mjeseci vojnog roka.

Kao student bogoslovije primio je četiri niža reda i subđakonat prije služenja vojnog roka. Subđakonat mu je u Sarajevu podijelio 13. prosinca 1959. godine biskup Marko Alaupović. Isti biskup podijelio mu je u Visokom 27. lipnja 1962. godine i red đakonata, a 15. srpnja 1962. u Fojnici također red prezbiterata. Mladu misu proslavio je u Barlovcima 2. kolovoza 1962. godine.

U jesen godine 1962. fra Velimir je poslan u Rim na studij kanonskog prava na Pravnom fakultetu franjevačkog učilišta Papinskog ateneuma Antonianum. Tu je studirao od 1962. do 1965. Godine 1964. je položio licencijat iz kanonskog prava. Na zasjedanju uprave Bosne Srebrene 12. i 13. svibnja 1965. imenovan je za profesora Franjevačke teologije u Sarajevu. Slavko Kovačić piše da je fra Velimir doktorirao pravo u Rimu 1965. godine, Acta Ordinis Fratrum Minorum bilježe da se to zbilo 20. prosinca 1965. godine, a Bosna Srebrena u svom prvom broju za 1966. godinu javlja daje nedavno o. Velimir Blažević doktorirao u Rimu na Antonianumu. Blaževićeva doktorska teza naslovljena je: Concilia et synodi in territorio hodiernae Jugoslaviae celebrata. (Studium historico-juridicum), Romae, XLI + 269 (1) stranica, strojopis.

2. Profesorska i druge službe i djelatnosti

Kao profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu fra Velimir Blažević djeluje od 1965. do 2000. godine. Predavao je sve traktate iz kanonskog prava, držao seminare iz crkvenog prava, ali i metodologiju znanstvenog rada kao i praktične vježbe vezane uz to.

Godine 1967. proglašen je generalnim lektorom kanonskog prava u franjevačkom Redu, a godine 1987/88, 1989/90. te 1992. godine gost je pre­davač - invitatus - na Papinskom Pravnom fakultetu ateneuma Antonianum.

Uz službu profesora, fra Velimir je obnašao i službu tajnika i rektora Franje­vačke teologije u Sarajevu. U tajničkoj službi je 1966. naslijedio fra Vitomira Slugića. Pretpostavljam daje tu službu obnašao do 1970. Te godine je, naime, postavljen za rektora Franjevačke teologije u Sarajevu i već 5. listopada 1970, kao rektor, otvara novu školsku godinu 1970/71.

Službu rektora Franjevačke teologije u Sarajevu obnašao je do 1973. godine. Kao rektor pokušavao je, medu inim, smiriti strasti i nesporazume između studenata Franjevačke teologije i sarajevskog nadbiskupa Smiljana Čekade, nastale prigodom objavljivanja prvog broja časopisa Jukić, kada je poslao pismo isprike i izraz poštivanja nadbiskupu Čekadi u ime studenata, koji su se tu i potpisali. Kao rektor fra Velimir je 1971. pokrenuo Bilten Franjevačke teologije u Sarajevu, koji je izlazio dvaput godišnje, umnožavan ciklostilom.

S lijeva na desno: stoje: Ljuba Blažević,
r. Batković, majka fra Velimira,
Ruža Pranjić, r. Blažević, sestra,
Franjo Blažević,
Pajo Blažević (dječak), fra Velimirov brat,
čuči: fra Velimir
Na provincijskom kapitulu 10. svibnja 1973. godine bio je izabran za provincijala Bosne Srebrene. Kako su prilike tada u Provinciji bile turbulentne, odmah je izjavio da izbor ne može prihvatiti. No predsjednik kapitula nije to uvažio. Bcidući da jc fra Velimir kod izbora dobio 16 glasova od 31 glasača, a i on je bio glasač, pa kako je u slučaju tako tijesnog izbornog rezultata, po tadašnjim izbornim pravilima za valjanost izbora trebalo provjeriti je li možda on sam za sebe glasovao, a to nije učinjeno, i nije bilo moguće više učiniti jer su glasačke cedulje bile već spaljene, on je zatražio da se glasovanje ponovi. Izbori su ponovljeni s istim ishodom. Nastavilo se zatim s biranjem i drugih članova provincijske uprave, no kako su novoizabrani članovi uprave redom podnosili ostavke na službe (provincijskog vikara i definitora), izbori su prekinuti. Nakon brojnih i mučnih savjetovanja i dogovaranja i konačnog sporazuma suprotstavljenih strana o izborima, fra Velimir je podnio ostavku na službu provincijala Bosne Srebrene i ona je tada prihvaćena. Izabran je drugi provincijal, a fra Velimir je izabran za provincijskog vikara.

Kako je novoizabrani provincijal Bosne Srebrene, fra Šimo Šimić, vrlo brzo obolio, podnio je ostavku na tu službu koju je general Reda sa svojim Definitorijem prihvatio, i trebalo je izabrati novoga provincijala. Zbog toga je fra Velimir Blažević, kao provincijski vikar, 31. listopada 1973. godine sazvao izvanredni sastanak Definitorija Bosne Srebrene. Na tom sastanku izabran je za provincijala fra Stjepan Vrgoč. Nezadovoljan novim razvojem stvari i radom provincijskog Definitorija, fra Velimir Blažević 7. studenog 1973. godine podnosi neopozivu ostavku na službu provincijskog vikara. Kako ga se nije moglo nagovoriti da povuče ostavku, ona je prihvaćena, i izabran je novi provincijski vikar.

Uz službu profesora fra Velimir Blažević je obnašao i službu odgajatelja. Godine 1967. imenovan je u tročlanu ekipu meštara bogoslova, a slijedeće godine - 1968. imenovanje za ferijalnog meštra bogoslova u Sarajevu.

Prigodom formiranja i osnivanja redovničke zajednice u Sarajevu na Butmiru - Nedžarići 24. listopada 1968. godine fra Velimir je iz samostana svetog Ante premješten na Nedžariće. Tom prigodom je postavljen, zajedno s fra Bonom Vrdoljakom, i za zamjenika upravitelja hlijalne kuće na Nedžarićima, koja je u prvo vrijeme bila ovisna o samostanu sv. Križa-Sarajevo, u kojem se nalazio Provincijalat Bosne Srebrene i u njemu boravio provincijal. Istim dekretom postavljen je i za drugog meštra bogoslova. No uskoro je podnio ostavku na službu zamjenika upravitelja ove kuće. Na zasjedanju uprave Provincije, 4. i 5. ožujka 1969. godine, na kojem je nova odgojna kuća proglašena samostanom, fra Velimir Blažević je imenovan vikarom samostana.

U početku nedavnoga rata, kad je samostan sv. Pavla i zgrada Teologije na Nedžarićima bila okupirana od strane srpskih vojnih i paravojnih jedinica, fra Velimir se nalazio u Rimu. Kako su daći Franjevačke gimnazije iz Visokog izbjegli u Italiju, za one koji su trebali započeti novicijatsku godinu, kuća novicijata je uspostavljena u Monopoliu, kod Baria. Provincijal fra Petar Andelović je odredio fra Velimira za privremenog upravitelja - poglavara te kuće. Tu je zbilja bio privremeno, jer uskoro tamo odlazi za gvardijana fra Branko Neimarević, a fra Velimir dolazi na Teologiju u izbjeglištvu u Samobor. Na zasjedanju Definitorija Bosne Srebrene u Zagrebu, 16. i 17. ožujka 1994. godine, fra Velimiru je kao novo mjesto boravka određen samostan sv. Ilije u Podsusedu. Godine 1997. zajedno s drugim profesorima i studentima vraća se u Sarajevo, na Nedžariće, gdje ostaje do 2000. godine. Na kapitularnom kongresu Bosne Srebrene, održanom u Sarajevu od 24. do 28. srpnja 2000. godine, na njegov zahtjev je, nakon 35 godina profesorske službe, umirovljen te premješten u samostan na Petrićevcu, gdje i sada boravi. Tu od početka svog boravka vodi brigu o samostanskoj knjižnici, a prema provincijskoj Tabuli od 2003. godine trebao je vršiti i službu samostanskog ekonoma, ali je odluka provincijske uprave o tome kasnije izmijenjena.

U samostanima u kojima je prebivao fra Velimir Blažević je obavljao i neke druge službe. Tako je na Bistriku u samostanu svetog Ante 1967. godine, uz službu profesora, vršio i službu samostanskog diskreta, vode duhovnih vježbi i obnove, propovjednika i ispovjednika. Prema provincijskoj Tabuli od 1970. fra Velimir na Butmiru-Nedžarići, u samostanu sv. Pavla, vrši službe propo­vjednika i ispovjednika. Godine 1982. uvršten je u Zbor odgojitelja, a istodobno je i diskret, ispovjednik i propovjednik. Godine 1985. imenovan je opet u samostanu svetog Pavla-Butmir, za ispovjednika, propovjednika, samo­stanskog kroničara i dopisnika Bosne Srebrene. Iste službe, izuzev dopisnika Bosne Srebrene, obavlja i prema Tabuli Bosne Srebrene za 1988. godinu, a prema Tabuli za 1991. je propovjednik i ispovjednik u istom samostanu. Propovjednik je i ispovjednik također nakon što je namješten u samostan svetog Ilije u Podsusedu 1994. godine. Prema Tabuli provincije za 1994/95. je i kroničar samostana u Podsusedu.


Uz već naprijed spomenute službe tajnika Provincije i provincijskog vikara, fra Velimir je bio zaduživan i nekim drugim obvezama na razini Provincije. Tako je 10. srpnja 1968. godine imenovan u Komisiju za izradbu provincijskih statuta. Godine 1976. član je i Komisije za pripremanje kvinkvenalnih ispita, a 1982. godine Definitorij Bosne Srebrene imenuje ga u Vijeće za permanentnu formaciju, a tri godine kasnije, na kapitularnom kongresu Bosne Srebrene godine 1985, postaje predsjednikom Komisije za permanentnu formaciju. Na svom zasjedanju od 31. svibnja do 1. lipnja 1983. godine Definitorij Bosne Srebrene imenuje tročlanu komisiju - Velimira Blaževića, Anđelka Baruna i Franju Križanca - da prouči odredbe novog Zakonika kanonskog prava o kolektama i o pregledu računa od strane mjesnog ordinarija i redovničkih poglavara. Iste godine je, zajedno s fra Anđelkom Barunom, član Komisije za reviziju Ugovora s časnim sestrama franjevkama, o njihovu zapošljavanju u našim kućama. U Rasporedu osoblja (Tabuli) Franjevačke provincije Bosne Srebrene za 1997. godinu stoji da je fra Velimir Blažević cenzor knjiga.

Mlada misa: fra Velimir je drugi s lijeve strane
Fra Velimir Blažević je obnašao i neke službe vezane uz franjevački red i izvan Bosne Srebrene. Tako je u četiri navrata obnašao službu generalnog vizitatora ili pohoditelja. Godine 1975. obavio je tu službu u Hrvatskoj franjevačkoj provinciji sv. Ćirila i Metoda sa sjedištem u Zagrebu. Sljedeće godine, dakle 1976, istu je službu obavio i u Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja sa sjedištem u Splitu. Tijekom godine 1987. i 1988. fra Velimir Blažević je s fra Polikarpom Brolihom, iz slovenske provincije, kao glavnim pohoditeljem, bio s fra Emanuelom Hoškom, iz zagrebačke provincije, generalni supohoditelj provincije Uznesenja blažene djevice Marije u Hercegovini. Na tu službu imenovan je 1986. godine. Službu generalnog pohoditelja obavlja u franjevačkoj provinciji u Hercegovini i godine 1994. Godine 1973. Generalni definitorij ga je izabrao za ravnatelja Ureda za izobrazbu u franjevačkom redu, ali jer je u to vrijeme bio provincijalni vikar, a tadašnji provincijal fra Šimo Šimić obolio, na službi u Generalnoj kuriji reda se zahvalio.

Godine 1983. je imenovan i bio je člana franjevačke međunarodne komisije za reviziju franjevačkih Generalnih konstitucija, koje su usvojene na generalnom kapitulu u Asizu 1986, kao i Generalnih statuta, donesenih 1987, te preuređivanih 1991. i 2003. Bio je nazočan i sudjelovao u radu generalnih kapitula franjevačkog Reda u San Diegu - USA 1991. godine i u Asizu - Italija 2003. godine.

Fra Velimir je, kao crkveni pravnik, radio na većem broju statuta za različite ustanove i djelatnosti provincije Bosne Srebrene, kao i Vrhbosanske nadbisku­pije. Također je pomagao u izradi vlastitog prava nekih ustanova posvećenog života kod nas, na revidiranju i usklađivanju njihovih konstitucija, statuta i direktorija s odredbama novoga Zakonika kanonskog prava. Bio je i član mješovitog povjerenstva (zajedno s fra Danijelom Krželjem, te vlč. Mirom Petrovićem, vlč. đr. Tomislavom Jozićem i vlč. dr. Filipom Josipovićem) koje je izradilo Smjernice za osnivanje novih župa u Vrhbosanskoj nadbiskupiji (1985).

Fra Velimir Blažević je obavljao i neke službe pri Nadbiskupskom ordinarijatu u Sarajevu i Biskupskom ordinarijatu u Banjoj Luci. Tako je od 1970. do 2000. godine promicatelj pravde i branitelj ženidbenog veza na sudu u Vrhbosanskoj nadbiskupiji55. U više mandata bio je i član Svećeničkog vijeća i Zbora konzultora Vrhbosanske nadbiskupije. Godine 1982. bio je Član Inicijativnog i organizacionog odbora - uz vlč. Matu Zovkića i vlč. Franju Komaricu - za proslavu euharistijske godine. U postupku proglašenja blaženim 5 sestara Družbe Kćeri Božje Ljubavi u Vrhbosanskoj Nadbiskupiji, koji je pokrenut 1999, imenovan je promicateljem pravde. K tomu je bio i član Vijeća za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života, kao i Vijeća 'Justitia et Pax' Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine od 2000. do 2004.

U prosincu 1999. godine banjalučki biskup Franjo Komarica je imenovao fra Velimira Blaževića biskupskim delegatom za redovništvo banjalučke biskupije s petogodišnjim mandatom, do 2004. godine. Od godine 2000. do 2004. bio je pročelnik biskupijskog ureda 'Pravda i Mir' (Justitia et Pax) pri banjalučkom Biskupskom ordinarijatu. Bio je također člana Odbora za protokol u pripremama dolaska pape Ivana Pavla II. u Banju Luku 22. lipnja 2003. godine. Pomaže od 2002. i u administraciji banjalučkog biskupijskog Caritasa.

Fra Velimir Blažević je kao svećenik god. 1971. postao članom Udruženja katoličkih svećenika Dobri Pastir. U njemu se posebno angažirao u izdavačkoj djelatnosti, a bio je i član Glavnog odbora Udruženja, te delegat Udruženja u Gradskoj konferenciji Socijalističkog saveza radnog naroda u Sarajevu. Kao član Udruženja fra Velimir Blažević je delegiran da 21. prosinca 1982. godine sudjeluje na savjetovanju Savezne Konferencije SSRNJ u Beogradu o temi: Aktualna pitanja ostvarivanja ustavnih načela o slobodi vjere i ispovijesti i zadaci Socijalističkog saveza. Tom prigodom je nastupio u raspravi s temom: "Neke razlike u shvaćanju i ostvarivanju vjerskih prava i sloboda". Na prijedlog fra Bone Šapine, oboljelog blagajnika Udruženja, imenovan je 1979. najprije za pomoćnika blagajnika, a poslije fra Bonine smrti i za vršitelja dužnosti blagajnika do sljedeće redovite sjednice Udruženja (1980).

U izdavačkoj djelatnosti Udruženja, uz suradnju u njegovim publikacijama, fra Velimir je bio među urednicima molitvenika Biserje sv. Ante od njegovog 24. izdanje 1982. godine pa do 34., posebnog izdanja, s krupnijim slovima, za starije osobe, godine 2004. Bio je član redakcijskog odbora revije Dobri Pastir od 1973. godine sve do njezina preimenovanja u Nova et vetera, godine 1977, a potom i u redakcijskom odboru ove potonje sve do njezina gašenja 1992. godine. Medu urednicima je i Spomenice dvadesetpetgodišnjice Udruženja katoličkih svećenika 'Dobri Pastir', Sarajevo, 1976, kao i revije Bosna franciscana, od njezina pokretanja 1993. godine, koju izdaje Franjevačka teologija u Sarajevu, te spomen-spisa posvećenog fra Vitomiru Slugiću Verbi minister et omnis creati cultor, Sarajevo, 1998. Kako je ranije već rečeno, pokrenuo je, i bio odgovorni urednik Biltena Franjevačke teologije u Sarajevu od prvog broja 1970-1971. do školske godine 1977-1978. Priredio je i Kalendar Dobri Pastir za 1987. godinu.

Fra Velimir Blažević je bio i član Teološkog društva 'Kršćanska sadašnjost' u Zagrebu, te također član njegova Središnjeg odbora i Programske komisije od osnutka Društva 1978. godine.

3. Sudjelovanje na različitim kulturnim i znanstvenim skupovima

Fra Velimir Blažević je sudjelovao i aktivno nastupao na raznim skupovima: tribinama, znanstvenim skupovima, okruglim stolovima i studijskim danima, a surađivao je i u brojnim zbornicima.

Godine 1979. na Teološko-pastoralnom tjednu u Zagrebu krajem siječnja nastupio je s priopćenjem: "Mješovite ženidbe", a godine 1987. održao predavanje naslovljeno: "Recepcije smjernica II. vatikanskog sabora o laicima u Zakoniku kanonskog prava". Oba izlaganja su objavljena.

Sudionik je 1981. godine simpozija u Jajcu - o životu i djelu fra Josipa Markušića. Izlaganje s kojim je na njemu nastupio naslovljeno je: "Fra Josip Markušić - provincijal Bosne Srebrene".

Fra Velimir i papa Ivan Pavao II.
Na tribini: Teološke teme, u Vrhbosanskoj bogosloviji, 2. prosinca 1983. godine, održao je predavanje: "Novi Zakonik kanonskog prava: nastanak i značajke". Predavanje je objavljeno.

Na redovničkom tjednu u Zagrebu sudjeluje 3. rujna 1987. s temom: "Osnivanje i ukidanje redovničkih ustanova, provincija i kuća", a predavanje je objavljeno.

Sudjelovao je i na simpoziju u povodu 100. obljetnice smrti fra Antuna Kneževića, održanom u Jajcu 20. i 21. listopada 1989. godine. Referat s kojim je nastupio nosio je naslov: "Uloga fra Antuna Kneževića u ponovnom uspostavljanju franjevačkog samostana u Jajcu". Također je sudjelovao na znanstvenom skupu u povodu Sedam stoljeća bosanskih franjevaca, održanom od 18. do 20. travnja 1991. godine u Sarajevu, s temom: "Franjevačko dušobrižništvo u Bosni". Radnja nije tiskana u zborniku radova toga skupa, budući da je pripremljeni tekst propao s još nekim drugima prigodom upada i okupacije Franjevačke teologije od strane srpskih vojnih i paravojnih jedinica 1992. godine.

Na znanstvenom skupu posvećenom ratu u Bosni i Hercegovini, održanom u Zagrebu 27. i 28. travnja 1993. godine u organizaciji Franjevačke teologije iz Sarajeva, tada u izbjeglištvu u Samoboru, fra Velimir je nastupio s temom: "Stanovište i angažiranje Svete Stolice u aktualnim zbivanjima i promjenama u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini".

Prigodom proslave 600. obljetnice spomena grada Jajca, na znanstvenom simpoziju koji je održan 5-7. prosinca 1996. godine u Jajcu, izložio je temu: "Katolička župa Jajce u 17. i 18. stoljeću prema crkvenim izvješćima".

Sudjelovao je 9. prosinca 1997. na simpoziju u Grazu, koji su zajednički organizirali Univerziteti u Sarajevu i u Grazu, te je u Međuvjerskoj sekciji, u kojoj je nastupio i biskup Pero Sudar, izložio temu: "Zauzimanje Katoličke crkve u promicanju i obrani ljudskih prava i građanskih sloboda tijekom rata u Bosni i Hercegovini". Sudjelovao je na znanstvenom skupu o dr. Josipu Stadleru, održanom u Sarajevu na Vrhbosanskoj katoličkoj bogosloviji 21. do 24. rujna 1998, s temom: "Stadler i franjevci".

Na okruglom stolu, održanom u Sarajevu u Vrhbosanskoj katoličkoj bogosloviji 3. prosinca 1998. u organizaciji Vijeća 'Iustitia et Pax' Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, nastupio je s predavanjem: "Riječ Katoličke crkve u BiH u i o nedavnom ratu (1992.-1995.) ".

Fra Velimir je vodio brigu i poslove oko održavanja znanstvenog skupa na temu: Katolička crkva i ljudska prava, koji su zajednički organizirali Franjevačka teologija u Sarajevu i Vijeće 'Pravda i Mir' BK BiH, a održan je na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu 27.-29. travnja 2000. godine. Priredio je zbornik radova s tog skupa, a medu objavljenim radovima je i njegov prilog, koji na skupu nije iznesen, a nosi naslov: "Katolička crkva i vjerska sloboda".

Sudjelovao je na studijskom danu o aktualnom stanju i perspektivama redovništva u Vrhbosanskoj metropoliji, održanom 2. svibnja 2001. u Nadbiskupskom ordinarijatu u Sarajevu, te imao predavanje: "Mjesto i uloga redovnika u Crkvi".

Za zbornik radova u čast imenovanja nadbiskupa Vinka Puljića kardinalom: Crtajte granice ne precrtajte ljude, napisao je prilog pod naslovom: "Briga i zauzimanje pape Ivana Pavla II. za Bosnu i Hercegovinu i narode koji u njoj trpe užas rata".

U Spomen-spisu, povodom 90. obljetnice rođenja dr. fra Ignacija Gavrana, fra Velimirov prilog nosi naslov: "Svećeničko udruženje 'Dobri Pastir' - s pozitivne strane".

Na okruglom stolu, održanom u Banjoj Luci 15. veljače 2001. na temu: Putovi pomirenja u Bosni i Hercegovini, fra Velimir je imao intervent o spremnosti svećenika i službenika Katoličke crkve da dadnu svoj doprinos ostvarenju pomirenja i uspostavljanju mirnog suživota na balkanskim i južnoslavenskim prostorima, te o važnosti njihove uloge u tom pogledu.

Na Konferenciji o izgradnji povjerenja u BiH i medureligijskim odnosima, održanoj u Bania Luci 1. i 2. lipnja 2001, govorio je o ulozi Crkve u društvu i svijetu općenito te o njezinom držanju u BiH u vrijeme nedavnog rata, kao i o mogućoj ulozi i angažiranju u pomirenju i ponovnom uspostavljanju povjerenja i mirnog suživota u Bosni i Hercegovini.

Na Konferenciji za mir, održanoj u Trebinju 6. i 7. travnja 2002. u organizaciji eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske, iznio je priopćenje naslovljeno: "Vjerski poglavari i dužnosnici u službi mira".

Nastupio je u proljeće 2003. i na tribini u prostorijama Biskupskog ordinarijata u Banjoj Luci, te je održao predavanja na temu: "Rat u Bosni i Hercegovini (1992.-1995.) i papa Ivan Pavao II.".

Sudionik je bio Konferencije koja je održana u Banjoj Luci Li 2. lipnja 2001, na temu: Izgradnja povjerenja u BiH i međureligijski odnosi, a njegovo izlaga­nje je bilo naslovljeno: "Uloga Katoličke crkve u bosanskohercegovačkom društvu".

U Banjoj Luci je u Biskupskom ordinarijatu 17. svibnja 2002. održan studijski dan posvećen biskupu Pichleru, a fra Velimir je na njemu imao referat pod naslovom: "Biskup Pichler i redovnici".

A na saboru svećenika banjolučke biskupije, održanom 16. listopada 2002, u svom izlaganju je prikazao: "Crkvenost Ivana Merza".

Na okruglom stolu koji su organizirali Franjevački institut za kulturu mira, iz Splita, Vijeće 'Iustitia et Pax' BK BiH i Ordinarijat Banjalučke biskupije, održanom u Biskupskom Ordinarijatu u Banjoj Luci 4. travnja 2003, a na temu: Opraštanje i pomirenje za skladan suživot u Bosni i Hercegovini, fra Velimirovo izlaganje je imalo naslov: "Papa Ivan Pavao II. promicatelj opraštanja i pomirenja".

S lijeva na desno: Bosiljko Majdanžić, Velimir Blažević, Mirjana Kraljević,
Mara Majdandžić i Snježana Majdandžić-Gladić
Na studijskom danu u povodu 130 godina župe Petrićevac i 120 godina od uspostave franjevačkog samostana Petrićevac, održanom 16. rujna 2005. u spomenutom samostanu, imao je predavanje na temu: "Bosanski franjevci i prijelazi Srba s pravoslavne na katoličku vjeru u sjeverozapadnoj Bosni".

4. Spisateljska aktivnost

Dosadašnjim navođenjem fra Velimirovih nastupa na različitim skupovima i u različitim prigodama već smo dobrano ušli u njegovu spisateljsku aktivnost. Ona je veoma opsežna, i uz već navedene radove, obuhvaća recenzije više knjiga drugih autora te popularne i znanstvene članke i studije, objavljivane u raznim časopisima, kao i 10-ak knjiga. Osim pisanja vlastitih radova, bavio se i prevođenjem, osobito dokumenata Svete Stolice, najviše s latinskog i talijanskog na hrvatski jezik.

Donosimo najprije popis periodike, poredane abecedno, u kojoj je fra fidimir objavljivao svoje uratke, s naznakom godine objavljivanja, a zatim emo naznačiti kratko vrstu i tematiku tih uradaka.

Fra Velimir Blažević je surađivao u sljedećoj periodici: Bilten Franjevačke teologije u Sarajevu (1970-1973. 1977-1978.), Bilten Udruženja katoličkih vjerskih službenika u socijalističkoj republici Bosni i Hercegovim (1983.), Bogoslovska smotra (1971,1979,1987.), Borba, dnevne novine (1989.), Bosna franciscana (1993-1994,1996-2000,2002-2003,2005.), Bosna Srebrena (1970-1973,1975,1977,1979,1982-1984,1987-1990,1995-1996,1999,2000), Dobri pastir - revija (1970,1972-1975), odnosno Nova et vetera (1977-1983, 1986-1^88,1990.), Encyclopedia moderna (1997), Glas koncila (1978.), Kalendar Dobri Pastir (1987.), Kana (1985, 1987.), Katolički tjednik (2003.), Majka (1989.), Mir i dobro (1988.), Obavijesti Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila ^Metoda (1975.), Svesci (1983.), Svjetlo riječi (1983, 1985-1986, 1988. 2005, 2006), Vidoslov (2002), Vijesti BK Bih KTA (2001), Vjesnik Franjevačke pmincije Presvetog Otkupitelja (1976.), Vrhbosna (1973, 1991, 1998.), Vrhbosnensia (2003.).

Spisateljski radovi fra Velimira Blaževića veoma su različite naravi i žanra. Medu njima susrećemo izviješća o različitim događajima i susretima, prigodne govore, prigodna pisma i javne apele, obavijesne članke o različitim temama, prikaze tuđih napisanih djela - pretežno s pravnog područja, izlaganje Sjlsvenog nauka: političkog i čisto stručno pravnog, ali susrećemo i nekoliko crkveno-povijesnih studija, no i upravnih spisa - okružnica i izvješća, te zbirki pravnih odredaba.

I teme koje je obrađivao fra Velimir u svojim spisima su veoma raznolike: Kao pravnik najčešće piše radove s područja crkvenog kanonskog prava, ponajčešće općenito o novom Zakoniku, no i o stvarnom i redovničkom pravu posebno, kao i o ženidbenom pravu u Katoličkoj crkvi, pa i o ljudskim pravima U njoj. Treba spomenuti i njegove članke o ekumenizmu, o crkvenoj politici unutar same Crkve, ali i o politici Crkve prema državi, o vjerskoj slobodi u bivšoj Jugoslaviji, ali i u Crkvi, o odnosu Svete Stolice prema ratnim nevoljama {(Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, te njegove studije iz redovničkog prava, kao i studije povijesnog karaktera iz prošlosti provincije Bosne Srebrene, te polemičke napise o odnosu mjesnog ordinarija Marka Jozinovića prema nekim .fratrima sutješkog samostana, o odnosu Stadlera i fratara, o unutarfratarskim sukobima u Bosni Srebrenoj, o svećeničkom Udruženju Dobri Pastir, o zločinima ustaša u banjalučkom kraju ali o neopravdanom generalnom napadu na sve fratre banjalučkog kraja vezanom uz to. Posebnu pozornost zaslužuju njegovi brojni prijevodi crkvenih dokumenata koje je objelodanjivala Sveta Stolica, a odnose se na praktične probleme u životu Crkve, kao i njegove studije o crkvenim saborima i sinodima na teritoriju bivše Jugoslavije.

Spomenuo sam njegove prijevode dokumenata Svete Stolice koji rade o važnim pitanjima u životu i djelovanju Crkve. No Blažević je priredio i dvije knjige u kojima su sadržani mnogobrojni dokumenti koje je on preveo na hrvatski jezik, a govore o djelatnosti pape Ivana Pavla II. i dužnosnika Svete Stolice u prilog miru u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini u doba domovinskog rata. To su knjige: Služenje miru. Ivan Pavao II. i Sveta Stolica za mir u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini (1991-1995), i Papa Ivan Pavao II. istinski prijatelj Bosne. Javni istupi Svetog Oca i dužnosnika Svete Stolice za uspostavu mira i očuvanje Bosne i Hercegovine (1991-1996). Priredio je također i knjigu: Katolička crkva i rat u Bosni i Hercegovim. Dokumenti o stavovima i zauzimanju Katoličke Crkve za mir i poštivanje ljudskih prava i sloboda i za očuvanje države Bosne i Hercegovine (1989-1996). Jedinstvena je na našem području i jeziku i knjiga koju je on priredio: Ljudska prava i Katolička crkva.

Blažević je s latinskog jezika preveo na hrvatski odredbe Zakonika kanonskog prava koje se odnose na ženidbu (kanoni 1055-1165. i 1671-1707), te ih izdao ciklostilom za privatnu i internu upotrebu franjevačke provincije Bosne Srebrene 1984. godine. Inače je bio član ekipe* koja je radila na prevođenju cijeloga novog Zakonika kanonskog prava na hrvatski jezik.

Svoje radove fra Velimir Blažević je ponajčešće potpisivao punim imenom i prezimenom, ali i skraćenim verzijama imena i prezimena, a neke prijevode nije ni potpisivao. Dakle potpisivao se: Fra Velimir Blažević, Velimir Blažević, fra V. Blažević, V. Blažević, V. B., V. Bl., a ispod nekih svojih radova nije se uopće potpisivao.

(Izvadak iz članka (bez bilježaka): Miro VRGOČ, Fra Velimir Blažević (*9. 5. 1936. – Stranjani kod Banje Luke). Bibliografija, u: Marko KARAMTIĆ – Miron SIKIRIĆ – Ivan ŠARČEVIĆ (ur.), Magister interpresque legis Ecclesiae. Zbornik u čast fra Velimiru Blaževiću, zaslužnom članu franjevačke provincije Bosne Srebrene i profesoru Franjevačke teologije u Sarajevu u povodu 70. obljetnice života, Franjevačka teologija – Sarajevo, Sarajevo, 2006., str. 7-37, ovdje: 7-20.; slike su osobno vlasništvo.)