Neki od prognanih Stranjančana i Matoševljana dolaze od vremena do vremena u rodni kraj, da obiđu i pogledaju što je još ostalo od njihovih kuća, ili da izvade kakav dokument bilo u Barlovcima, svojoj nekadašnjoj župi, ili u kojem uredu gradske i općinske administracije u Banjoj Luci, Dragočaju ili Zalužanima. Ima i onih koji dolaze češće da kod svojih kuća i štogod urade. Mnogi se, međutim, nađu u svom kraju na Susretima Stranjančana i Matoševljana, koji se od 2004. održavaju svake godine krajem mjeseca srpnja.
Ideju o uvođenju i održavanju godišnjih Susreta Stranjančana i Matoševljana u njihovom rodnom kraju, iz kojega su 1995. protjerani, ili kojeg su još ranije, zbog različitih razloga po vlastitoj odluci napustili i potom živjeli najviše u Hrvatskoj, a mnogi i širom Europe, pa i svijeta, pokrenuo je Marinko Majdandžić, Tomin, i Pero Pranjić, Mirkov. Kad su uvidjeli da za tu zamisao među Stranjančanima i Matoševljanima postoji veliko zanimanje i podrška, donesena je odluka i oglašeno je da će se u petak i subotu 23. i 24. srpnja 2004. održati u Duganji, u luci Angele Šukalo, r. Pranjić, Mijatovčine, prvi Stranjansko-matoševački susreti, i pozvali su da na toj manifestaciji sudjeluju svi Stranjančani i Matoševljani koji žele i mogu.
Odziv je bio vrlo dobar i na tim prvim Susretima bilo je nazočno oko 250 osoba, pristiglih iz više država Europe, tako iz: Švedske, Danske, Nizozemske, Njemačke, Francuske, Švicarske, a ponajviše iz Hrvatske. Nekima od njih je to bio i prvi dolazak u rodni kraj nakon 10-ak i više godina. Došle su i cijele obitelji, tako da su roditelji sa sobom doveli i svoju djecu, rođenu u mjestima njihova sadašnjeg boravka ili prebivališta.
Sudionici prvih Strajansko-matoševačkih susreta s biskupom Komaricom, u Duganji 2004. godine
Drugi Stranjansko-matoševački susreti održani su u petak i subotu 22. i 23. srpnja 2005., zatim treći u petak i subotu 28. i 29. srpnja 2006., četvrti u petak i subotu 27. i 28. srpnja 2007., peti u petak i subotu 25. i 26. srpnja 2008. i šesti u petak i subotu 31. srpnja i 1. kolovoza 2009.
Na drugim Stranjansko-matoševačkim susretima bilo je oko 200 sudionika, a toliko i na trećim; na četvrtim ih je bilo oko 170, a na petim oko 220. Najviše ih je došlo na šeste Susrete, i bilo ih je više od 350.
Sudionici Stranjansko-matoševačkih susreta, poslije svete mise 2006. godine.
Sudionici na Stranjansko-matoševačkim susretima 2007. godine
Prvih godina održavanja Susreta sudionici na njima su dolazili većinom petkom ili subotom, a odlazili subotom uvečer ili u noći. Posljednjih godna dosta ih je dolazilo i ranije, a odlazili su nedjeljom. Ako nisu ostajali na Susretima samo jedan dan, smještaj za noćenje su pronalazili kod povratnika u Stranjane i Matoševce, ili u svojim kućama ako su sačuvane čitave i u dobrom stanju.
Za Susrete nije pravljen nikakav poseban program, ali je svaki put za sudionike slavljena sveta misa, prve tri godine kod crkvice sv. Franje u Stranjanima, zatim dva puta u Duganji, uz šumicu u Angelinoj luci, gdje su se svi Susreti dosad i održavali, a 2009. u Ljevarima, kad je blagoslovljen i novopodignuti križ. Svetu misu su predvodili župnici fra Ivo Orlovac i fra Dujo Ljevar, a na drugim Susretima 2005. godine biskup Franjo Komarica. Te je godine među sudionike Susreta u predvečerje s biskupom Komaricom došao i gosp. prof. Ivo Tomljenović, dopredsjednik Republike Srpske, koji je tu funkciju obavljao kao predstavnik hrvatskog naroda.
Biskup Komarica je došao da barem pozdravi sudionike i na prvim Susretima, 2004. godine.
Biskup Komarica u razgovoru sa sudionicima prvih Susreta u Stranjanima g. 2004.
Misa pred crkvicom u Stranjanima, 2004. godine
Vjernici na misi kod crkvice u Stranjanima, 2005. godine
Vjernici prisustvuju blagoslovu novopodignutog kipa u Stranjanima, 2005. godine
Vjernici čekaju početak mise na Susretima 2008. godine
Župnik fra Dujo slavi u Duganji svetu misu, 2008. godine
Sudionici na misi u Duganji, 2008. godine
Fra Dujo Ljevar i fralvo Orlovac slave svetu misu prigodom blagoslova
križa u Ljevarima, 2009. godine
Fra Ivo Orlovac kadi prigodom blagoslova novi križ u Ljevarima, 2009. godine
Sudionici Stranjansko-matoševačkih susreta, kod križa u Ljevarima, 2009. godine
Biskup Komarica se obraća nazočnima na Susretima 2005. godine, a s njegove desene strane su gosp. Ivo Tomljenović i fra Ivo Orlovac
Tomo Majdandžić svira na harmonici i zabavlja društvo, 2004. godine
Joso Ćosić, Josipov, najstariji sudionik Stranjansko-matoševačkihih susreta, 2004. godine
Vlado Blažević, Josin, sa sinom Josipom i dvoje unuka, 2004. godine
Ivica i Ivanka, sin i kći Paje i Zore Blažević, 2004. godine
Ivo Batković, Marka Mate Rajnog, sa suprugom Dubravkom i kćerima, 2005. godine
Pero i Marinko Majdandžić, Tomini, prof. Ivo Tomljenović, dopredsjednik RS,
i Pero Pranjić, Mirkov, 2005. godine
Ivo Blažević, Vladin, s djecom Markom i Oliverom, i Ana,
kći Marija i Antonele Ćosića, 2005. godine
U prvom planu lijevo Nada Batković, Markova, i Ana Ljevar, Ivina,
a desno Mato i Finka Josipa Ćosića, g. 2006.
U prvom planu, s lijeva na desno stoje: Stjepan-Braco Pranjić, Zora Blažević, Pajina, i Ankica Pranjić, r. Ćosić, supruga Stjepanova, 2008. godine
U prvom planu: Ferdo i Mato Nike Blaževića, Zoran Ive Pranjića i fra Dujo Ljevar, 2006. godine
Biljana i Tomo Debeljak s djecom Andrejom i Nikolinom, Ivo Blažević, Franjin,
i Josip Debeljak, Petrov, 2006. godine
Batkovićke curice se druže i na svoj način zabavljaju, 2006. godine
Anto Baiković, Josin, s unukama Ivice Blaževića, Ivinog, 2006. godine
‘Harmonikaš’ Vlado Baiković, Mirkov, 2007. godine
S lijeva na desno Marko Ljevar, Perin, Marko Bogdanović, Ićin, fra Dujo Ljevar, Ljuba Blažević, Ivina, i Ane Bogdanović, Markova, 2007. godine
Tijekom svakog od dosad održanih Susreta odigravan je nogometni turnir s više ekipa sastavljenih od Stranjančana i Matoševljana, a večernji i noćni sati su se provodili u pjesmi, bilo na zajedničkom drazenju u Duganji, bilo po skupinama kod kuća u Stranjanima i Matoševcima.
Prizor s nogometne utakmice, 2004. godine
Stranjanski i matoševački ‘veterani‘, pojačani s nekoliko juniora, 2004. godine
Biskup Komarica sa stranjanskim nogometašima', 2005. godine
'Žabci,' ekipa stranjanskih dječaka, 2006. godine
Matoševački 'nogometaši' iz više generacija, 2007. godine
Matoševački veterani, Debeljaci, pojačani jednim juniorom, 2008. godine
Gledateljice i navijačice na nogometnoj utakmici, 2008. godine
Svi koji su dolazili sa strane sa sobom su donosili hranu i piće, ali se moglo dobiti pečenja i pića također kod Vite Šipke i Josipe r. Kočić, koji su svih godina uz igralište podizali šator i u njega postavljali stolove i klupe.
Slavenko Blažević, Pajin, poslužuje ‘uzvanike’ na večeri, 2007. godine
S desne na lijevu stranu: Zoran Ćosić, Rudin, Ljilja, kći Finke Ljevar, r. Ćosić,
i Silvana Mate Ćosića, 2007. godine
Rodbina iz Ćosića, Pranjića i Blaževića, na Susretima 2008. godine
Osvježavanje pod šatorom, 2009. godine
Stranjansko-matoševački susreti su prolazili u dobrom raspoloženje i u najboljem redu. Njima su se radovali ne samo Stranjančani i Matoševljani raspršeni po Hrvatskoj i Europi, kojima je to bila prilika da se okupe na jednom mjestu, u svom rodnom kraju, nego i povratnicima u Stranjane i Matoševce, jer su im barem u toj prigodi dolazili u posjetu njihovi najbliži i najmiliji.
Neki su dolazak u Stranjane ili Matoševce koristili i da obiđu Batkovića groblje i groblje na Gradini, i da se pomole na grobovima svojih starih.
(Iz knjige Stranjani i Matoševci. Spomen da im se sačuva, koja se u PDF formatu može preuzeti OVDJE...)
(Iz knjige Stranjani i Matoševci. Spomen da im se sačuva, koja se u PDF formatu može preuzeti OVDJE...)