VIII. POGLAVLJE:
VJERNICI U POSVETITELJSKOJ SLUŽBI CRKVE
O važnosti svetog bogoslužja u životu Crkve u spomenutoj Konstituciji Drugog vatikanskog sabora se kaže: “Liturgija je vrhunac ka kojemu teži djelatnost Crkve, i ujedno izvor iz kojega proistječe sva njezina snaga. Doista, apostolski su napori upravljeni k tome da se svi koji su vjerom i krštenjem postali Božja djeca, sastaju zajedno, usred Crkve hvale Boga, sudjeluju kod žrtve i blaguju Gospodnju večeru. /…/ Iz liturgije dakle, osobito iz euharistije, kao s izvora, izlijeva se na nas milost te se s najvećim uspjehom postizava ono posvećenje ljudi i proslava Boga u Kristu, prema čemu se, kao prema svojoj svrsi, stječu sva druga djela Crkve” (SC 10).
Čini svetog bogoslužja, kao čini Crkve i koji se vrše u ime Crkve, trebaju biti odobreni od crkvene vlasti, i njih vrše zakonito ovlaštene osobe (kan. 834, § 2).
Vršenje bogoslužja i posvetiteljske službe spada, i za nju su ovlašteni oni koji su obilježeni sakramentom svetog reda, u prvom redu biskupi, potom prezbiteri, a sudjeluju i đakoni prema kanonskim propisima (kan. 835, § 1-3). Međutim, svoj vlastiti udio u posvetiteljskoj službi imaju i ostali vjernici, posebno roditelji, sudjelujući na svoj način u bogoslužnim slavljima, osobito u euharistiji (kan. 835, § 4).
Bogoslužni čini nisu privatni čini biskupa ili svećenika, nego su slavlja same Crkve i po svojoj naravi uključuju zajedničko slavljenje, stoga se, kad god je moguće, slave u prisutnosti i s djelatnim sudjelovanjem vjernika (kan. 837).
Bogoslužni čini u eminentnom smislu su presveta euharistija (sveta misa i pričest) i drugi sakramenti.
SAKRAMENTI OPĆENITO
Što su sakramenti?
Teološku nauku Crkve o sakramentima, izloženu osobito u Dogmatskoj konstituciji o Crkvi i u Konstituciji o svetoj liturgiji Drugog vatikanskog sabora (LG 7, 11 i 14; SC 6, 7, 59) Zakonik kanonskog prava ovako sažima: Sakramenti novoga zavjeta, ustanovljeni od Krista Gospodina i povjereni Crkvi, kao čini Krista i Crkve, znakovi su i sredstva kojima se izražava i jača vjera, iskazuje štovanje Bogu i ostvaruje posvećenje ljudi, pa stoga uvelike pridonose nastajanju, učvršćivanju i očitovanju crkvenoga zajedništva (kan. 840).
Posvećenje ljudi se, dakle, na osobit način vrši slavljenjem sakramenata ili svetih tajna (otajstava), kojih ima sedam: krštenje, potvrda, presveta euharistija, pokora, bolesničko pomazanje, sveti red i ženidba.
Pravo vjernika na sakramente i dužnost pastira duša da ih podjeljuju
U božanskom spasenjskom planu sakramenti su nadnaravna dobra ustanovljena za sve ljude. Odatle i odredba Zakonika da svi vjernici imaju pravo primati od posvećenih pastira pomoć iz duhovnih dobara Crkve, osobito iz Božje riječi i sakramenata (kan. 213). Pravo vjernika na riječ Božju i na sakramente jedno je od temeljnih i najosnovnijih prava vjernika. Pristupanje sakramentima ili primanje sakramenata, prije svega krštenja, nužno je za uživanje drugih prava i za izvršavanje određenih vjerničkih i kršćanskih obveza, kao što su, npr.: živjeti u zajednici Crkve, težiti za svetošću, promicati rast Crkve, iskazivati štovanje Bogu.
Iz prava vjernika na primanje sakramenata proizlazi za posvećene služitelje, osobito pastire duša, dužnost da vjernicima pružaju ili ijele sakramente, tako da posvećeni služitelji ne mogu uskratiti sakramente onima koji ih na prikladan način mole, koji su ispravno za njih raspoloženi, i kojima se pravom ne zabranjuje primanje sakramenata (kan. 843, § 1).
Neki sakrament se, stoga, može molitelju uskratiti samo: ako ga ne traži prikladno, recimo s obzirom na okolnosti vremena ili mjesta; ako nije ispravno raspoložen, tj. nije pripremljen za dolično i djelotvorno primanje sakramenta i ne udovoljava zahtjevima koje pravo postavlja; i ako je odredbom crkvenog prava izričito zabranjeno da se sakramenti nekome podjeljuju, ili da na sakramente netko pristupa, kao što je slučaj s vjernicima koji su kažnjeni izopćenjem, ili zabranom bogoslužja, ili koji nisu u punom zajedništvu Crkve.
Uz pravo vjernika na sakramente ide i dužnost da se dolično priprave za njihovo primanje. U tome im mogu pomoći, i dužni su to učiniti potrebnom evangelizacijom i katehetskom podukom, najprije pastiri duša, a zatim i ostali vjernici (kan. 843, § 2).
(Dio osmog poglavlja knjige: Velimir BLAŽEVIĆ, Vodič kroz crkveno pravo za vjernike, Svjetlo riječi, Sarajevo - Zagreb, 2007. Sva se poglavlja knjige, posložena redom, mogu vidjeti klikom OVDJE... Dio osmog poglavlja, koji govori o sakramentima, podijeljen po podnaslovima, može se vidjeti OVDJE... Cijela se knjiga, u PDF formatu, može preuzeti klikom na sliku knjige sa strane...)