Svi oni koji žive u Stranjanima i
Matoševcima pripremili su i uredili kod svojih kuća što je potrebno i
uobičajeno za doček i proslavu Božića. Ali kad se zna da u pojedinim kućama
živi samo jedna, ili najviše dvije starije osobe, te da s roditeljima nisu i njihova
djeca da zajednički slave i raduju se,
razumljivo je da je slavljeničko raspoloženje bilo pomućeno.
Božićni blagdani su ipak obilježeni i proslavljeni na
način kako je u postojećim okolnostima jedino i moguće. Jedna skupina je išla
na polnoćku u Motike, a druga u Barlovce. One koji su išli u Motike svojim su
autima vozili Kazimir Blažević, Slavkov, i Lahor Šalić, Alojzijev, a u Barlovce
je vozila Helena, kći Dragana i Janje Mijatović, koja je s mužem Kristijanom i
dva sina došla iz Njemačke da Božić provede u Mijatovćima.
Na božićnoj misi u Stranjanima bilo je manje svijeta nego
inače, jer neki od onih koji su išli na polnoćku nisu došli i na tu misu na
Božić poslije podne u Stranjane.
U nedjelju svete Obitelji i svetkovinu sv. Ive u
Stranjanima na misi se okupilo nešto više vjernika, a tomu su doprinijeli
najviše posjetitelji koji su stigli sa strane.
Na Novu Godinu je na misi u Stranjanima bilo uglavnom kao
i nedjeljama, 10-ak osoba. A u nedjelju, 3. siječnja, budući da je u noći
napadao velik snijeg, a bilo je i hladno, na misu su došle samo Mare Debeljak,
Milina, i Ljilja Blažević, Borina. One su od svojih kuća u Matoševcima do
crkvice u Stranjanima išle i probijale prtinu čitav sat, a toliko vremena im je
trebalo i da se vrate svojim kućama.
Radosno raspoloženje se stvara i doživljava najviše i
najjače u zajedništvu i druženju s drugima, posebno sa svojima najbližim. Takvu
su sreću, donekle, imali Rudo i Anđelka Ćosić, s kojima su Božić proslavljali
sin Zoran i kći Renata, stigli iz Njemačke, te Anto i Ruža Bogdanović, kojima
je za božićne blagdane iz Francuske došla kći Ljilja s mužem Hamdijom, a iz
Hrvatske kći Goga s mužem Antom i djecom.