Batkovići, Blaževići, Debeljaci i Majdandžići starosjedioci Matoševaca
Godine 1743. u popisu kuća i porodičnih zajednica Apostolskog vikarijata Bosne i Hercegovine, kojeg je napravio fra Pavao Dragičević, u selu Matoševci, župe Ivanjska, navodi se po jedna kuća ili porodična zajednica Batkovića, Blaževića, i Majdandžija (Maidandgia), i dvije kuće, odnosno porodične zadruge Debeljakovića. Isti broj je ostao i u popisu fra Marijana Bogdanovića, 1768. godine, uz promjenu prezimena Majdandžija u Majdandžić.40
Starješina u ku ći Batkovića godine 1743. zvao se Andrija, a porodična zadruga je brojila 14 članova, odraslih 10 i djece 4 -ero;41 a 1768. glava kuće je bio Petar, čeljadi je ukupno bilo 22, odraslih 13, a djece i mladeži 9.42 U kuć i Majdandžija godine 1743. starješina je bio Petar, a porodična zadruga je imala 13 članova, 10 odraslih i 3 djece;43 godine 1768. starješina je bio Marko Majdandžić, a u kući je bilo 19 članova, odraslih 9 i djece i mladeži 10.44
U porodičnim zadrugama ili zajednicama Debeljakovića godine 1743. starješine su bili u jednoj Mile, a porodična zajednica imala ukupno 14 članova, 6 odraslih i 8-ero djece,45 a u drugoj Stjepan, a zajednica je brojila 5 članova, odraslih 3, i djece 2. 46 Godine 1768. porodične starješine su bili Stjepan, i u kući 8-ero čeljadi, 5 odraslih i 3 djece, i Mile, a zajednica je imala 20 članova, 13 odraslih i 7-ero djece.47 Vjerojatno su to bili oni isti koje navodi i popis iz godine 1743.
Tomo Majdandžić, Petrov, Vlado Blažević, Josin, i Pajo Blažević, Ivin (stoje), Mile Debeljak, Tomin, i Markan Bogdanović, Ićin (čuče)
O Blaževi ćima, kojih je 1743. bila jedna kuća,48 i 1768. također jedna kuća,49 bit će posebno riječi malo kasnije.
Ljevari, Šalići, Kaurini i Tubići u Stranjane doselili iz župe Stari Majdan i Sasina
Većina prezimena žitelja u Stranjanima iz novijeg su doba, i pojavljuju se u drugoj polovici 18. i u prvoj polovici 19. stoljeća.
U Stranjanima Ljevare nalazimo sredinom drugog desetljeća 19. stoljeć a. Potječu iz Bijele Nedilje (danas selo Dževar), župe sasinske. Prvi su se, kako izgleda, doselili Nikola Ljevar i Kata r. Tukara, sa svojim oženjenim sinovima Damjanom, Ivom, Markom i Filipom, i kćerkom Katom. Godine 1817. u matici krštenih upisani su roditelji Filip Ljevar i Marija r. Kozić, i krštenje djeteta Anđe, te roditelji Ivo Livak (kasnije se upisuje kao Ljevar) i Vida Marić, i krštenje sina Jure; zatim su g. 1818. upisani roditelji Marko Ljevar i Marija r. Pejaković, i krštenje kćeri Marije.50
A u matici vjenčanih župe Ivanjska u godini 1820. piše da se Kata, kći Nikole Ljevara, nekad iz Bile Nedilje, a sada iz Stranjana, i njegove zakonite žene pok. Ane Tukarić, iz Škrljevite, udala za Andriju
Jakovljevića u Miloševiće.51 U matici vjenčanih imamo također upisana vjenčanja Ante, Jose i Stjepana Ljevara, sinova Damjana Ljevara i Vide r. Knežević /Tucić. Anto se 1823. oženio s Anđom r. Ivanović, Joso 1831. s Katom r. Lopar, a Stjepan 1833. s Jelom r. Batković.52
Pero i Ivica Ljevar, Pejini, i Perina supruga Dragica
Prostor koji su Ljevari naselili vjerojatno su dotada naseljavali Komarice, a on je ostao nenaseljen nakon kuge koja je poharala selo 1813.-1815., i od koje je pomrlo puno Komarica, a oni koji su kugu preživjeli odselili su se iz Stranjana.
Prvi Šalić, Nikola, i njegova supruga Janja r. Adžić , spominje se u Stranjanima g. 1864.53 Potječe, po svoj prilici, iz župe Sasina, iz sela Šeovci.
Kaurini (Kaurci, Kaurinovići i Kaurčići) su također u Stranjane doselili iz župe Sasina, vjerojatno iz sela Škrljevita, gdje je tih prezimena bilo najviše, a možda i iz Kru(h)ara ili iz Šeovaca. Prvi koji se spominje u Stranjanima bio je g. 1872. Marko Kaurac sa suprugom Janjom r. Sedić .54 A prvi Tubići, Luka i Stjepan, oženjeni s Jelom r. Vulić, i Ružom r. Komarica, u Stranjane su doselili nešto prije 1880. godine.
Ivo Tubić, Vladin, Franjo Ljevar, Stjepanov, i Anto Blažević, Tomin
Ćosići potomci starosjedilaca Bukvića
Najstariji popisi katolič kih porodičnih zajednica i obitelji u Bosni i Hercegovini, koje su 1743. i 1768. sastavili apostolski vikari fra Pavao Dragičević, odnosno fra Marijan Bogdanović, ne navode da je u Stranjanima bilo Ćosića. Godine 1743. jedna obitelj Ćosića (Chiosich) je postojala u selu Batkovci, župe Stari Majdan, a 1768. u selu Sasina, također majdanske župe, bilo je 5 obitelji Ćosića.55
Prema starim župnim maticama župe Ivanjska, krajem 18. st. i u prvim desetljećima 19. st. nekoliko se djevojaka prezimenom Ćosi ć udalo u Stranjane. Tako se Ivo Cvitković g. 1794. oženio s Cvitom (Flora) r. Ćosić;56 nije u matici vjenčanih navedeno odakle je, a može se pretpostaviti da je iz tadašnje župe Majdan, iz sela Sasina. Za Andriju Kneževića je bila udana Anđa Ćosić,57 a za Pavu Kneževića Ivka Ćosić.58 Vjerojatno su došle ili dovedene iz Sasine. To bi moglo navesti na pomisao da obitelji Ćosića u Stranjanima, a prva koja se navodi u matici krštenih bila je Ive Ćosi ća i Anastazije r. Kasapović ,59 potječ u iz staromajdanske župe, kao što iz nje potječu Ljevari, Šalići, Kaurini, Tubići i Pranjići. Međutim, na temelju nekih usporednih podataka iz matice krštenih župe Ivanjska izlazi da Ćosići u Stranjanima nisu vezani uz staromajdanske Ćosiće, nego potječu od jednog Bukvić a, čije je prezime promijenjeno u Ćosić. Naime, u matici krštenih župe Ivanjska nalazimo zapisano da je 18. rujna 1833. u Stranjanima rođena, a 22. rujna krštena Jela, i navodi se ime njezina oca, Ivo. Iza očevog imena upisano je njegovo prezime, ali je list matične knjige na tom mjestu oštećen i toga prezimena nema; nadodano je, međutim, na tom mjestu da se Ivo preziva i drukčije (alias) – Bukvić, a zatim je navedeno ime njegove žene, Jeline majke, Anastazija Kasapović, za koju se kaže da je rodom iz Motika.60 Koju godinu kasnije nalazimo u istoj matici podatak da je u Stranjanima 17. svibnja 1838. rođen, a 20. svibnja kršten Joso, sin Ive, i navodi se da je njegovo prezime Ćosić, bez ikakvog spomena nekog drugog prezimena, a majka djeteta da je malo prije spomenuta Anastazija r. Kasapović.61
Nadalje, matica krštenih župe Ivanjska nam pruža podatak da su Ivo Bukvić i Justina r. Komljenović imali sina koji se također zvao Ivo, a uz prezime Bukvić imao je i drugo – Ćosić, i da je bio oženjen s Anastazijom r. Kasapović; njihova djeca i kasniji potomci svi su se prezivali Ćosić. To su: Joso Ćosić , oženjen s Ivkom r. Kaurin, i njihova brojna djeca, među kojom je bio i Josip, ženjen 1. put s Ružom r. Brkić , a 2. put s Anom r. Pranjić, i s njom imao 6-ero djece, među kojom i sina Josu Ćosića. Ovaj se Joso oženio s Miholjkom r. Batković, i s njom imao sinove Rudolfa, Marka, Matu, i Ivu, i kćeri Jozefinu i Anu.
Zaključak je jasan i nedvojben: Stranjanski Ćosić i su potomci Ive Bukvića, koji je uz izvorno prezime Bukvić dobio i nadimak-prezime Ćosi ć. Ne zna se kako ga je dobio, a svi njegovi potomci u muškoj pravoj lozi, koji su se održali u Stranjanima do najnovijeg vremena, imaju samo prezime Ćosić.
Svi Debeljaci u Matoševcima potječu iz istoga korijena
Prema najstarijim poznatim pisanim izvorima, godine 1743. u Matoševcima su bile dvije porodične zajednice Debeljakovića: na čelu jedne je, kako smo vidjeli malo prije, bio Mile Debeljaković, a na čelu druge Stjepan Debeljaković. Godine 1768. su bile također dvije porodične zajednice Debeljakovića, na čijim čelima su bili i dalje Mile Debeljaković i Stjepan Debeljaković.
Prema matici krštenih župe Ivanjska, u drugoj polovici 18. stoljeća u Matoševcima su postojale obitelji Abrama Debeljakovića i Cvite r. Majdandžić, Ante Debeljakovića i Ivke r. Blažević, Ive Debeljakovića i Jele r. Stojčević, Luke Debeljakovića i Barbare r. Salačković, Ilije Debeljakovića i Ruže r. Vidović, Mate Debeljakovića i Mande r. Kuljanin/Ciganović, Andrije Debeljakovića i Mande r. Ciganović , Petra Debeljakovića i Kate r. Čolaković, Luke Debeljakovića i Klare r. Marić, Marka Debeljakovića, Petrovog, i Kate r. Jurić, Jure Debeljakovića, Abramovog, i Anđe r. Komaričić, Filip Debeljakovića, Matinog, i Kate r. Uvalić. Navedeni Debeljakovići: Abram, Anto, Ivo, Luka, Ilija, Mato, Andrija i Petar su bili iz porodičnih zajednica ili Mile ili Stjepana Debeljakovića, ali tko iz koje zajednice točno, nije mi bilo moguće ustanoviti.
Do današnjeg vremena, koliko sam mogao utvrditi, preživjeli su samo potomci Ante Debeljakovića i Ivke Blažević, s promijenjenim prezimenom u Debeljak, dok su potomci svih drugih porodičnih zajednica i obitelji Debeljakovića, koje sam naprijed naveo, izumrli tijekom vremena, uglavnom kroz 19. stoljeće.
Kada i kako su neki od Debeljaka postali Ružići?
U matici krštenih župe Ivanjska od godine 1821. do 1830. upisano je 5-ero djece roditelja Ive Debeljaka i Ruže r. Stojčević, iz Orlovca, a godine 1831. i 1837. upisano je 2 djece Ive Ružića i Ruže Stojčević, te 1835. i 1840. opet 2 djece Ive Debeljaka i Ruže Stojčević. Nema dvojbe da se pod imenom Ivo Debeljak i Ivo Ružić krije ista osoba, a prezime Ružić je došlo, vjerojatno, od imena Ivine majke. Naime, Ivin otac je bio Toma Debeljak, a majka Ruža r. Marić, iz Motika. Prema tome, godine 1831. se po prvi put pojavljuje prezime Ružić za osobu imenom Ivo, koji je dotad nosio prezime Debeljak. Od tog vremena pa do danas neki su se u župnim matičnim knjigama pojavljivali s prezimenom Debeljak, drugi s prezimenom Ružić, a bilo je i slučajeva da je za istu osobu nekada navedeno prezime Debeljak, a nekada prezime Ružić.
Matoševački Blaževići stariji od stranjanskih
Blaževići u Stranjanima i u Matoševcima ne potječu iz istog korijena, i matoševački su stariji. U popisu apostolskog vikara u Bosni, biskupa fra Pavla Dragičevića, iz g. 1743., navodi se u Matoševcima jedna kuća i porodična zajednica Blaževića, na čijem je čelu bio Andrija Blažević, a brojila je ukupno 12 članova, odraslih osoba 5, a djece i mladih 7-ero. Te godine u Stranjanima nema Blaževića.
U drugom popisu, apostolskog vikara biskupa fra Marijana Bogdanovi ća, iz g. 1768., nije u Matoševcima navedena nijedna kuća Blaževi ća, a navedena je ku ća Blaža Boževića (Boxevich) s 15 odraslih osoba i 6-ero djece. Vrlo je vjerojatno da je taj Blaž s ostalom kućnom čeljadi bio Blažević, a da je pogreškom upisan kao Božević . Prezime Boževi ć ne nalazimo u Matoševcima ni prije ni poslije toga. A Blaževića imamo sve do današnjih dana. Kako izgleda, loza Blaževića iz tog Popisa se održala do danas, i njoj vjerojatno pripadaju Mišo i Juro Blažević, sinovi Petra Blaževića i Marije r. Bijelić.62
Blaževića je bilo također u selu Šimićima, ali se, prema popisu fra Marijana Bogdanovića, u tom selu spominju istom 1768. Stoga je sigurno da oni koji su 1743. živjeli u Matoševcima, nisu se mogli doseliti iz Šimića; jedino bi bilo moguće obrnuto, da je netko od matoševačkih Blaževića odselio u Šimiće, ali to je malo vjerojatno.
Blaževi ća je do 1995. bilo dosta i u Kuljanima, župe barlovačke. A u Kuljanima se Blaževići spominju u popisu fra Marijana Bogdanovića g. 1768., kad je u tom selu bilo 5 ku ća i porodičnih zajednica Blaževi ća, čak sa 64 člana, najviše u kući Mate Blaževića – 17, Ante Blaževića – 16 i Franje Blažević a – 15. Ti Blaževići nisu mogli potjecati iz Šimića, budući da ih 25 godina ranije u Šimićima nije ni bilo, nego je jedino moguće da i ti kuljanski Blaževići potječ u iz Matoševaca, ili i matoševački, i kuljanski, i šimićki Blaževići korijene vuku iz nekog drugog mjesta, možda iz Like, ali iz kojega, nemoguće je ustanoviti.
Loza Batkovića-Blaževića u Matoševcima
Prema Popisu apostolskog vikara u Bosni, biskupa fra Pave Dragičevića, godine 1743. u Matoševcima su postojale obitelji s prezimenima i Batković i Blažević .63 Bilo je, međutim, u Matoševcima sve do izgona 1995. također Blaževića koji potječu iz loze Batkovića. Prvi s prezimenom Batković koji se u župnim maticama župe Ivanjska javlja g. 1851. kao Blažević bio je Vid Batković,64 a potom i njegov brat Anto, sinovi Jerke Batkovića i Anastazije r. Ojdanić.65 Vidov i Antin otac Jerko, djed Luka i pradjed Mile nosili su prezime Batković, a Vid i Anto se u župnim maticama navode nekad kao Batkovići a nekad kao Blaževići. Za lozu spomenutog Vida Batkovića-Blaževića, tj. sina Tomu (r. 1859), oženjenog a Vidom r. Mišić/Kozić, unuka Vida (r. 1912.), oženjenog u 2. braku sa Sumbulkom r. Majdandžić, praunuka Borislava (r. 1858.), oženjenog s Ljiljom r. Debeljak, odnosno njihovu djecu, prevladalo je prezime Blažević. Sinovi pak spomenutog Ante, Ivo i Stjepan, nekad su također upisivani kao Batkovići a nekad kao Blaževići, dok Stjepanovi potomci: sin Mato (r. 1884.), oženjen s Mandom r. Balvan, unuk Marko (r. 1924.), oženjen s Jelom r. Batković, i njihova djeca, dolaze pod prezimenom Batković.
Doseljavanje Blaževića u Stranjane
U Stranjanima na Blaževiće nailazimo tek godine 1818., kad je, prema matici vjenčanih župe Ivanjska, Mile Blaževi ć, sin Ante i Vide r. Lovrić, sklopio brak s Marijom Ljevar. Poslije toga u matici krštenih iste župe nalazimo upisanu njihovu djecu: Ana (1821.), Stjepan (1832.), Ilija (1834.), Manda (1836.), Vida (1838.) i Juro (1842.).
Pretražujući po matici vjenč anih, našao sam da su u Stranjanima sklopili brak također drugi sinovi Ante Blažević a i Vide r. Lovrić (Vida se navodi i pod prezimenom Mlinarević): Pavao se najprije oženio s Lucijom r. Tucić (g. ?), drugi brak sklopio s Anđom r. Domić (1833.), i treći s Mandom r. Matijević (1837.);66 Marko se oženio s Jelom r. Bajlović (1824.), drugi put s Klarom r. Ljevar, a treć i put s Mandom r. Radman (1832.);67 Ivo se oženio s Anđom r. Ljevar (oko 1829.), a drugi put s Janjom r. Lipovac (1863.);68 Petar je sklopio brak s Anom r. Batković (1837.).69
Tražeći po maticama krštenih župe Ivanjska Antu i Vidu Lovrić, pronašao sam ih u selu Šimići, gdje su im i rođeni sinovi: Mile (1791.), Pavao (1793.), Mile (1795.), Marko (1804.) i Ivo (1807.). Uz njih, Anto i Vida su imali i kćeri: Mariju (1801.) i Jelu (1807.), također rođene u Šimićima, i sina Petra. Za Petra nisam našao gdje i kada je rođen, vjerojatno u Stranjanima oko 1813.
Ljuba Blažević r. Batković, supruga Ivina,
majka pisca ove knjige, s kćerkom Ružom i sinom Pajom,
i Pajinim krizmenim kumom, Franjom Blažević, Markovim
Pajo Blažević, Ivin,
sa suprugom Zorom-Ružom
r. Pranjić, i kćerkom Ivankom
Budući da se Blaževići u Stranjanima pojavljuju istom s Antom Blažević i Vidom Lovrić i njihovom djecom, jasno proizlazi da su prvi Blaževići u Stranjane doselili iz Šimića, negdje oko 1810., svakako poslije rođenja u Šimićima njihove kćeri Jele, a prije rođenja sina Petra. Iz ovoga što je navedeno izlazi da stranjanski Blaževići vuku svoje korijene iz Šimića.
Neki od stranjanskih Blaževića nose nadimak Adžić
Kod prvih Blaževića, doseljenih u Stranjane iz Šimić a, nailazimo i na nadimak Adžić. Taj se nadimak vezao uz Antu Blaževića i njegove sinove: Milu, Ivu, a također ponkad i uz Marka, i Petra.
Kad se 1863. po drugi put ženio Antin sin Ivo s Janjom r. Lipovac, u matici vjenčanih o toj ženidbi je upisano da je župnik vjenčao iz Matoševaca (to je pogrešno, trebalo je pisati: iz Stranjana – m. o.) Ivu, udovca sina pok. Ante Adžić a i pok. Vide Mlinarević, iz Stare Rijeke, s Janjom ud. pok. Jure Lipovca, iz Ramića, i pok. Kate Vulić, iz Dragočaja.70 Pravo prezime Ivinog oca Ante je, kako smo malo prije vidjeli, bilo Blažević, a prezime majke Vide je bilo Lovrić.
Mile, sin Ante Blaževića i Vide r. Lovrić, uz prezime Blažević, imao je i nadimak Adži ć. Naime za Iliju Blaževića, rođ. 1834., piše u matici krštenih da je sin Mile Blaževića, drukčije Adžića (alias Agxich).71
I Antin sin Marko je imao nadimak Adžić. U matici umrlih župe Ivanjska upisana je u travnju 1824. smrt Mate, sina Marka Adžića, a 15. siječnja 1834. smrt Ivana, sina Marka Blaževića, te se kaže da se Marko Blaževi ć drukčije naziva Adžić.72 Kasnije je i jedna loza potomaka koja potječe od Marka, uz prezime Blažević, nosila i nadimak Adžić , koji se ponekad navodi kao njihovo pravo prezime, npr. Adžić Toma, sin Marka i Klare r. Ljevar, oženjen s Marijom r. Batkovi ć.73 Također se za Petrovog sina Andriju, oženjenog s Katom r. Marušić , u matici krštenih kao prezime navodi Adžić,74 a u narodu se sve do danas Adžićima naziva loza koja ide od Petra, preko sina Pavla, Pavlovog sina Marka, Markovih sinova Jose, Stipe, Vlade i Mirka, do njihove djece i unučadi.
Kata Blažević, r. Žižak, pok. Jose, sa sinovima Jakovom i Vladom, kćerima Anom i Marom, snahom Anom i unučadima, a s njima su još Mile Debeljak, Sekin, i Marko Bogdanović, Ićin
Kako i odakle je Anto Blažević dobio nadimak Adžić, koji je potom prešao i na njegove sinove i neke daljnje potomke, ne zna se. Možda ga je Anto, doseljen u Stranjane iz Šimića, donio sa sobom iz tog mjesta, ili ga je dobio poslije doseljenja u Stranjane.
Bogdanovići su se u Matoševce i Stranjane naselili iz Ojdanića
Prezime Bogdanović sredinom 18. st. nalazimo u Ojdanićima (doma ćin Ilija, s 5 odraslih i 2 djece),75 te u Motikama (domać in Ilija, sa 7 odraslih i 3 djece) i u Orlovcu (doma ćini: Mile, s 3 odraslih i 1 dijete; Jakov, s 3 odraslih i 2 djece; i Marko, s 5 odraslih i 2 djece).76
Bogdanovići se u Matoševcima pojavljuju u drugoj polovici 19. st., preciznije godine 1873., a u Stranjanima oko 1890. U Matoševce je iz Ojdanića doselio Nikola Bogdanović, sin Jure i Ivke r. Džolić, oženjen 1865. s Mandom r. Majdandži ć, ćerkom Ilije i Janje r. Batković, iz Matoševaca. U Ojdanićima su im se rodila djeca Anto (r. 1867.) i Marija (r. 1869.), a nakon preseljenja u Matoševce dobili su još 5- ero djece, među njima i Andriju (r. oko 1876.) i Iliju (r. 1883.). Izgleda da je Nikola iz Matoševaca prešao u Stranjane. Tu mu se sin Andrija oženio 1898. s Anom r. Kurtović, i u braku su imali 7-ero djece. Andrijevi i Anini sinovi, Ivo-Ića, (r. 1907.), oženjen s Ružom r. Debeljak, i Juro, (r. 1912.), oženjen s Jelom r. Majdandžić, živjeli su s obiteljima u Stranjanima, dok je Anto, (r. 1902.), nakon ženidbe 1922. s Mandom r. Blažević, otišao živjeti u Matoševce, u Sančevici.
Pedesetih godina prošlog stoljeća iz Matoševaca je u Stranjane doselio najprije Antin i Mandin sin Andrije sa svojom obitelji, a oko 1960. u Stranjane se povratio i Anto sa suprugom Mandom i drugom djecom.
Matoševački Ljevari
Kako pokazuju župne matične knjige župe Ivanjska, Ljevari su se nešto prije 1820. doseljavali na Vrtače i na stranjansku i na matoševačku stranu, i naseljavali se vjerojatno u predjelu koji su ranije nastanjivali Komarice. U Matoševcima se 1817. prvi navode muž i žena Filip Ljevar i Marija r. Kozić, a nešto kasnije Anto Ljevar i Anđa r. Vidović. Od sredine 19. st. Ljevari se više ne spominju u Matoševcima, a pojavljuju se ponovno poslije 1920. godine. Naime Mile Ljevar, sin Ive i Vide r. Popović, iz Stranjana, koji se 1910. vjenčao s Marijom r. Žižak, nakon njezine smrti oženio se po drugi put 1919. s udovicom Anđom Žunić, r. Pezić, iz Taraševca, župa Ivanjska. Izgleda da su krać e vrijeme živjeli u Stranjanima, gdje su im se rodila djeca Nikola i Stažija, a da su se potom preselili u Matoševce, negdje u Paetnjak, i tu im se rodilo sljedećih šestero djece, tri sina i tri kćeri. Ti se Ljevari, međutim, nisu zadržali u Matoševcima. Milu su partizani ubili 1944., a sinovi su se poženili: Marko s Janjom r. Majdandžić g. 1954., a Ilija s Marom r. Batković g. 1955., te su kasnije s djecom odselili u Kutinu.
Na matoševačkoj strani Vrtač a sebi je prije rata, godine 1976., kuću sagradio Slavko Ljevar, Pejinčin, i on živi sada u njoj, ali ne slaže se s tim da pripada Matoševcima!
Ivo Majdandžić, Josin, prozvan Danilo, i dobio svoje brdo
Često sam u djetinjstvu, a i kasnije, čuo kako u Matoševcima jednu ženu nazivaju Danlovca (Danilova žena), i kako se jedan brežuljak u zaseoku Ružići naziva Danlovo brdo.
Pripremajući popis obitelji u Stranjanima i Matoševcima od godine 1879. do 1995., koji se nalazi u trećem dijelu ove knjige, u matici krštenih župe Barlovci nisam uopće naišao na ime Danilo. Zanimalo me je, stoga, odakle u Matoševcima Danlovo brdo. Uspjelo mi je to odgonetnuti uz pomoć Ante Ljevara, Andrijevog.
Ivo Majdandži ć, sin Jerke i Ane r. Ćosić, rođen 1851., umro 1929., Antin je djed, a Anđa r. Jurić, Ivina žena, Antina je baka. Ivina i Anđina kći Janja, udala se za Antinog oca, Andriju Ljevara, i Anto je mogao znati kako je Ivo, njegov djed po majci, dobio nadimak Danilo (Danlo).
Ivo se ženio dva puta, prvi put oko 1875. s Lucijom r. Kozić-Adžam, iz Gomionice, i s njom imao tri sina: Marka, Matu i Antu. Nakon Lucijine prerane smrti (1886.) oženio se oko g. 1890. s Anđ om r. Jurić, iz Bronzanog Majdana, i u braku su imali 6-ero djece, 4 kćeri i 2 sina.
Anto se sjeća kako je čuo od bake Anđe (umrla u 101. godini 1955.) da su ljudi, prolazeći ujutro iznad njihove kuće, dovikivali: Danilooo, je li svanulo! Kad bi bio slabo, a bolovao je od astme, Ivo bi odgovorio: „Dana mi moga, meni se smrknulo!“ Izgleda da je Ivo Majdandžić imao naviku zaklinjati se riječima: „Dana mi moga!“, i moglo bi biti da je upravo po tome i dobio nadimak Danilo (Danlo). Njegovu ženu Anđu su po tom nadimku zvali Danlovca, a uzvišica iznad njihove kuće je prozvana Danlovo brdo.
Stranjanski Pranjići potječu od Jurića, doseljenih iz Ojdanić
Apostolski vikar biskup fra Pavao Dragičević g. 1743. u Stranjanima navodi jednu kuću Jurića, a jedna je navedena i 1768. u izvještaju apostolsog vikara fra Marijana Bogdanović a. U drugoj polovici 18. stoljeća i poč etkom 19. u maticama krštenih župe Ivanjska nailazimo na prezime Jurić u Ojdanićima i u Stranjanima.77 A jedna obitelj: Petra Juri ća i Kate r. Josipović, iz Motika, koji su se vjenčali oko g. 1825., navodi se do 1833. u Ojdanićima, a potom od 1835. u Stranjanima.
Seobe u to vrijeme nisu bile ništa neobično, a u ovom slučaju zanimljivo je to što se kod njih, i dok su bili u Ojdanićima, i nakon preseljenja u Stranjane, uz prezime Jurić pojavljuje i prezime Pranjić. Tako se kod krštenja njihove djece: Cecilije (1826.), Jure (1827.), Lucije (1841.), Ive (1843.) i Jose (1850.) navodi prezime Jurić,78 a kod krštenja djece: Petra (1829.), Franje (1831.), Lucije (1833.), Anđe (1835.) i Lucije (1845.) navedeno je prezime Pranjić.79
Kasnije se sinovi Petra i Kate Jurić/Pranjić: Juro, Franjo i Ivo, i svi njihovi potomci u muškoj pravoj lozi, prezivaju Pranjić. Po njima se Pranjićima naziva i središnji dio Stranjana.
Ivka Pranjić, Mate i Jele r. Šalić, i Ivka Pranjić, Marka i Mare r. Šalić, stričevićke
Jele Pranjić, Ivina, Angela Pranjić, Mijatova, Finka Pranjić, r. Kočić (stoje), i Jele Pranjić, Matijeva, Mare Pranjić, Perina (čuče)
Marija Pranjić, Matijeva, sa sinovima Nikom i Antom,
kćerima Jelom, Zorkom i Janjom, i snahom Ružom r. Blažević
Jurica i Marko Pranjić, Ivini, i Mato Pranjić, Perin
(Iz knjige Rodni kraj i vlastiti korijeni vole se i ne zaboravljaju, str. 34-47)