Drveni križ u Batkovićima
Iznad Batkovića groblja, na udaljenosti od oko 150 m, na uzvisini koja je pripadala Ivi Debeljaku, Tominom, nalazi se nekoliko metara visok drveni križ. Podignut je svakako poslije Prvog svjetskog rata, a kada točno, nitko od živućih se ne sjeća. Ne zna se ni tko ga je podigao. Tu je stajao duže vremena, dok ga oko 1970. godine nije grom polomio.
U vrijeme župnika fra Duje Ljevara križ je na istom mjestu ponovno podignut oko g. 1975., i fra Vlado Ljevar ga je blagoslovio. Taj križ je preživio prošle nedaće, i stoji još i danas, a kakva će mu biti daljnja sudbina, i hoće li uopće opstati, zavisi od toga da li će se naći netko da o njemu vodi brigu.
‘Kip’ na Ravnici
Uobičajeno je u mnogim krajevima da se u katoličkim selima, pored puta, najčešće na raskršćima, podižu kapelice s malim oltarićima na koje se postavljaju križevi, kipovi ili slike Gospe i svetaca. Često se križevi, kipovi i slike postavljaju na postolja ili u udubljenja zidanih stupova i na pročelja kuća. Takav spomenik se obično naziva poklonac, a naš ga narod u Matoševcima i Stranjanima zove jednostavno ‘kip’.
U Matoševcima, na mjestu Ravnica, gdje se s matoševačkog puta odvaja put koji vodi prema groblju Gradina, jedan takav ‘kip’ je podignut odmah nakon svršetka Drugog svjetskog rata, a podigao ga je Ivo Debeljak, Tomin, kao ispunjenje zavjeta kojeg je učinio u vrijeme rata, i dok se nalazio u ratnom zarobljeništvu. ‘Kip’ se sastojao od male kapelice i križa u njoj. Godine 1956. ‘kip’ je obnovljen, a kad je Ivo Debeljak s obitelji 1959. odselio iz Matoševaca u Čepin, kod Osijeka, brigu za njega je preuzelo selo, osobito kuće Debeljaka (Ružića) i Majdandžić a. Obnovljeni ‘kip’ je ozidan betonskim elementima, pokriven zaobljenim bačvastim betonskim svodom, te ožbukan i okrečen u bijelo. Strane su mu široke oko 1,5 m, a visina je 2,5 m. Nakon protjerivanja Matoševljana godine 1995. kapela nije uništena, ali je s križa bio skinut raspeti Krist i odbačen u šumu, a drveni križ je polomljen.
‘Kip’ na Danlovom brdu
Ispod gornjeg matoševačkog puta, blizu mjesta na kojem je nekad stajala kuća Ive Majdandžić (Danlova), podigao je Petar Debeljak, Josipov, godine 1972. trostrano betonsko postolje, visine oko 2 m, i na njemu betonsku kućicu pokrivenu limom i zatvorenu prozorčićem, u koju su stavljeni manji kipovi, Gospin i sv. Ante.
Kako se taj ‘kip’ nalazio među kućama, svijet je tu rado dolazio, molio se, stavljao cvijeće i palio svijeće, posebno na mladu nedjelju i pojedine Gospine svetkovine.
Iza kako su Matoševljani 1995. morali seliti, a u njihovo selo došle i zauzele ga srpske izbjeglice, prozorsko staklo je razbijeno, a razbijena su također oba kipića koji su se nalazili u kućici.