14. 05. 2010.

Vodič kroz crkveno pravo za vjernike: Vjernici u posvetiteljskoj službi Crkve - prisega ili zakletva


VIII. POGLAVLJE:
VJERNICI U POSVETITELJSKOJ SLUŽBI CRKVE

(...)
PRISEGA ILI ZAKLETVA

Kad ljudi u svojim međusobnim odnosima žele potvrditi istinitost onoga što tvrde ili obećaju, pozivaju se na svjedoke. Ali ako nema nikoga tko bi za nekoga mogao nešto sigurno posvjedočiti, ili ako se želi nešto posvjedočiti snažnije, vjernici se u važnim stvarima utječu na Boga, najviši autoritet, kao svjedoka da je istinito što se tvrdi ili niječe, ili što se obećava. Kažemo tada da se netko zaklinje ili priseže.

Što je prisega i kakvih ih ima?

Prisega ili zakletva je čin zazivanja božanskog Imena za svjedoka istine, te se može položiti samo u istini, u razboritosti i u pravednosti (kan. 1199, § 1).

Prisega je čin pobožnosti i bogoštovlja, te pretpostavlja vjeru u Boga i poštivanje njegova Imena. Stoga ona ima smisla samo za onoga tko vjeruje i tko ima strahopoštovanja prema Bogu.

S obzirom na predmet prisege, ona može biti potvrđujuća ili uvjeravajuća, kad se Boga ili Božje Ime zaziva za svjedoka istinitosti onoga što se tvrdi o nečem prošlom i sadašnjem; a obećavajuća je kad se želi nekoga uvjeriti da će nešto biti učinjeno ili ispunjeno u budućnosti. Boga se zaziva kao jamca čvrste odlučnosti da će se održati što je pod prisegom obećano.

Postoji obična prisega koju netko slobodno i po svojoj volji čini, a ima i prisega koje traži ili nameće zakonska odredba.

Uvjeti za valjanost i dopuštenost prisege

Prisegnuti ili se zakleti u istini ili po istini znači da je ono što se pod prisegom tvrdi sukladno vlastitom uvjerenju u istinitost toga, odnosno da uistinu postoji nakana poštivati ono što se obećava učiniti. Prisegnuti u razboritosti ili po razboritosti znači prisegnuti zbog nekog valjanog razloga. A prisegnuti u pravednosti znači zazvati Božje svjedočanstvo u časnoj stvari.

Onaj tko pod prisegom ili zakletvom tvrdi nešto neistinito, ili obećava nešto a nema nakane to ispuniti, ili ono što je obećao ne ispuni, čini krivokletstvo, teže ili lakše grješno. Olako se zaklinjati i iz čiste navike, a ne zbog potrebe, manjak je poštovanja prema Bogu, čije se Ime uzalud zaziva. Obećanje pod prisegom da će se učiniti nešto nečasno i zlo čini prisegu ili zakletvu grešnom.

Prestanak obveze nastale iz obećavajuće prisege ili zakletve

Tko slobodno prisegne ili se zakune da će nešto učiniti vezan je posebnom obvezom bogoštovlja da ispuni što je prisegom potvrdio ili obećao (kan. 1200, § 1). Ipak ta obveza može prestati na sljedeće načine: da od nje oslobodi onaj u čiju je korist obećanje pod prisegom dano; da se prisegnuta stvar bitno izmijeni ili, zbog promijenjenih okolnosti, postane ili zla ili potpuno nevažna ili sprečava veće dobro; da ne budu ispunjeni konačna svrha ili uvjeti pod kojim je prisega možda dana; te oprostom i zamjenom koje mogu dati oni koji opraštaju od zavjeta, a to znači mjesni ordinarij i župnik (kan. 1202 i 1203).

(Dio osmog poglavlja knjige: Velimir BLAŽEVIĆ, Vodič kroz crkveno pravo za vjernike, Svjetlo riječi, Sarajevo - Zagreb, 2007. Sva se poglavlja knjige, posložena redom, mogu vidjeti klikom OVDJE... Cijela se knjiga, u PDF formatu, može preuzeti klikom na sliku knjige sa strane...)