14. 05. 2010.

Vodič kroz crkveno pravo za vjernike: Vjernici u posvetiteljskoj službi Crkve - obični vjernici čitači i akoliti u bogoslužju


VIII. POGLAVLJE:
VJERNICI U POSVETITELJSKOJ SLUŽBI CRKVE

(...)
OBIČNI VJERNICI ČITAČI I AKOLITI U BOGOSLUŽJU

Vjernici laici aktivno ili djelatno sudjeluju u bogoslužju izgovarajući ili pjevajući, pojedinačno ili zajednički, sami ili skupa sa svetim služiteljima, određene molitve, psalme, pripjeve, pjesme, te vršeći određene radnje i tjelesne kretnje. Ima, međutim, nekih službi koje se povjeravaju i podjeljuju običnim vjernicima za stalno, te zaduženja koja im se povjeravaju privremeno, ili koja vrše u pojedinim prigodama.

Stalne službe lektora ili čitača i akolita

Na službu čitača spada da u misi i drugim bogoslužnim činima čita predviđene tekstove iz Svetog pisma, osim evanđelja; ako nema posebnog psalmiste, on recitira psalam između čitanja, može najavljivati nakane u općoj molitvi vjernika, pripravlja vjernike za dostojno pristupanje sakramentima te, ako je potrebno, ravna sudjelovanje vjernika u molitvi i pjesmi.

Akolitova je zadaća da pripremi oltar i što je potrebno za euharistijsko slavlje, te da poslužuje kod oltara i pomaže svećeniku i đakonu u bogoslužnim činima, osobito u slavljenju svete mise. Akoliti su, po samoj svojoj službi, izvanredni djelitelji pričesti (kan. 910, § 2); kad nema svećenika ni đakona, a potreba traži, mogu u dijeljenju pričesti pomagati svećenicima i đakonima. Isto tako, ako nema svećenika ni đakona, mogu izlagati presveti oltarski sakrament na klanjanje i čašćenje, ali ne i blagoslivljati vjernike s Presvetim (kan. 943).

U stalnu službu čitača i akolita mogu se uzeti samo muškarci, koji imaju dob i svojstva određena od biskupske konferencije, a uvođenje u službu vrši mjesni ordinarij po propisanom bogoslužnom obredu (kan. 230, § 1). Odredba o podjeljivanju službi čitača i akolita muškarcima jedan je od rijetkih slučajeva kad se u crkvenom Zakoniku pravi razlika između muškaraca i žena.


Kod nas se, po odluci Biskupske konferencije Jugoslavije, obnovljenoj od Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, za podjeljivanje stalnih službi čitača i akolita traži navršena dob od 25 godina, uzoran kršćanski život te prikladna osposobljenost za vršenje tih službi.

Ukoliko nema stalnih akolita i čitača, njihovu zadaću, u dogovoru sa župnikom ili svećenikom koji slavi misu, mogu privremeno ili u pojedinim zgodama vršiti i drugi vjernici koji su za to prikladni.

Službu poslužitelja ili ministranta kod bogoštovnih čina i kod oltara, s posebnim zaduženjima, npr.: nositelja misala ili evanđelistara, križonoše, svjećonoše, kadioničara, nositelja blagoslovljene vode, donositelja na oltar kruha, vina i vode, redovito obavljaju muškarci i dječaci, ali ih mogu obavljati i žene i djevojke. Trebalo bi da dijecezanski biskupi za to dadnu opće dopuštenje i potrebne upute.

Službu tumača koji vjernicima daje razjašnjenja i upozorenja kako bi se uveli u slavlje i što bolje ga razumjeli mogu obavljati, bez razlike, i muškarci i žene.

U nedostatku akolita, može mjesni ordinarij laicima, muškim i ženskim, dopustiti da dijele pričest ili da izlažu presveti oltarski sakrament na klanjanje i štovanje (kan. 910, § 2 i kan. 943).

Privremeno povjeravanje zadaće čitača i akolita

Kad nema nikoga sa stalnom službom čitača, zadaća koju oni u bogoslužju obavljaju može se privremeno ili u pojedinim prigodama povjeriti bilo kojem prikladnom vjerniku laiku, muškarcu ili ženskoj osobi (kan. 230, § 2). Nema, stoga, nikakve smetnje da, u nedostatku stalnog čitača, drugi koji vjernik čita u svetoj misi ili u službi riječi tekstove Svetog pisma, da između čitanja recitira psalme, ili da u općoj molitvi vjernika najavljuje zajedničke nakane, ili da u bogoslužjima bude tumač, pjevač ili da vrši koju drugu službu prema pravnim propisima.

Druge službe u bogoslužju koje se mogu povjeravati vjernicima laicima

Ako nema redovitog krstitelja, a to su biskup, prezbiter i đakon, može dopušteno krstiti vjeroučitelj ili tko drugi koga je mjesni ordinarij (biskup) za to ovlastio, a u slučaju prijeke potrebe, može krstiti svaki čovjek, bio on obični vjernik katolik, kršteni nekatolik, pa i osoba nekrštena, samo mora imati nakanu da podijeli krst, ili da učini ono što čini Crkva kada krsti, i da na ispravan način obavi čin krštenja (kan. 861, § 2).

Gdje nema svećenika ili đakona, dijecezanski biskup, pošto dobije dopuštenje Svete Stolice, može ovlastiti prikladnog laika da u ime Crkve prisustvuju sklapanju ženidbi (kan. 1112, § 1). A kad to pastoralne potrebe iziskuju, biskupska konferencija, s prethodnim dopuštenjem Svete Stolice, može odlučiti da se laicima povjeri vođenje sprovoda, a odobrenje za to u pojedinim slučajevima daje mjesni ordinarij.

Klerici, odnosno biskup, prezbiter i đakon, koji imaju potrebnu ovlast, služitelji su sakramentala ili blagoslovina, tj. posvećenja i blagoslova osoba te posveta i blagoslova mjesta ili prostora i određenih objekata: Ali neke blagoslovine, prema sudu mjesnog ordinarija i na način određen u bogoslužnim knjigama, mogu podjeljivati i laici (kan. 1168).

(Dio osmog poglavlja knjige: Velimir BLAŽEVIĆ, Vodič kroz crkveno pravo za vjernike, Svjetlo riječi, Sarajevo - Zagreb, 2007. Sva se poglavlja knjige, posložena redom, mogu vidjeti klikom OVDJE... Cijela se knjiga, u PDF formatu, može preuzeti klikom na sliku knjige sa strane...)