Slavko Ljevar, Pejin, povratio se g. 2002. u svoju kuću čim je bila obnovljena. A nije mu bilo lako vratiti se, i živjeti sam u obnovljenoj kući, jer nije bila spreman na to i supruga mu Mare. Iako u godinama, dobro se nosio sa svim tegobama i naporima oko osiguranja sredstava za preživljavanje, i nekako je u tome uspijevao, a svojim uslugama u majstorluku pomagao je i drugima.
Kad mu je prošle jeseni zdravstveno stanje postalo loše, a i visoke godine su ga pritiskale, otišao je u Hrvatsku kod sina Ante. Liječenje u bolnici nije pomoglo, i umro je u Zagrebu, u bolnici „Dr. F. Mihaljević“, 23. ožujka 2016. u 82. godini života.
U rodni kraj je dovezen i sahranjen na groblju Gradini 25. ožujka, uz sprovodni obred koji je obavio župnik fra Dujo. Na sahrani se okupilo 50-ak osoba, uglavnom pristiglih iz Hrvatske. Budući da je sahrana bila na Veliki Petak, prije sprovodnih molitava i same sahrane nije se mogla na groblju za njega slaviti i sveta misa, te je dogovoreno da ona bude jedne nedjelje poslije Uskrsa u crkvici u Stranjanima.
Slavkova smrt je pobudila žalost kod njegove obitelji i najbliže rodbine i prijatelja, ali su njegov odlazak iz rodnog kraja i od vlastite kuće zbog bolesti, a potom i smrt, pogodili također i sve one koji su 1995. godine, kao i on, bili protjerani, a tijekom 2002., ili nešto kasnije, s njim se povratili u opustjele i devastirane Stranjane i Matoševce, i donekle ih oživjeli.
Pokoj mu vječni i počivao u miru Božjem!
Pokoj mu vječni i počivao u miru Božjem!