15. 05. 2010.

Osnivanje Batkovića groblja


Svaka župa treba imati svoje groblje za sahranu pokojnika, a može ih imati i više. Katolici iz cijeloga Dragočaja, pa tako i iz sela Matoševaca i Stranjana, od starine su se, sigurno u 18. stoljeću, a vrlo vjerojatno i znatno ranije pokopavali, kako stoji u maticama umrlih, u groblju Zarkvine, Crkvine i Crkvene.

Crkvene su Matoševljanima bile daleko, pa se krajem prvog ili početkom drugog desetljeća 20. stoljeća počelo razmišljati o otvaranju groblja negdje u Matoševcima.

Za otvaranje groblja dopuštenje je trebalo dobiti od mjesnog ordinarija ili biskupa. U arhivu Biskupskog ordinarijata u Banjoj Luci nije moguće pronaći, a ne zna se ni da li postoji pismena molba župnika iz Barlovaca, da se odobri otvaranje današnjeg Batkovića groblja u Matoševcima. Isto tako nema ni pismene isprave ili odgovora banjoluč kog biskupa kojim se takvo odobrenje daje. Može se, međutim, smatrati sigurnim da je odobrenje zatraženo, i da je dano, a možda je i jedno i drugo bilo samo usmeno. To je moralo biti prije 20. travnja 1915. Toga je, naime, dana župnik fra Ambroža Radmanović napismeno zamolio od biskupa ovlast „da može pravo i valjano blagosloviti novo groblje u selu Matoševci, za ukop kršćana i kršćanaka, koji u Gospodinu kršćanski umiru“.121 Te ovlasti ne bi mogao tražiti, niti bi je dobio, da groblje prethodno nije otvoreno s biskupovim odobrenjem.

Traženu ovlast za blagoslov groblja Biskupski ordinarijat je 20. travnja 1915. podijelio župniku fra Ambroži Radmanoviću,122 a on je groblje blagoslovio 1. svibnja 1915. U izvještaju kojeg je spomenuti župnik nakon toga, 4. svibnja 1915. poslao biskupu, uz ostalo piše: „Blagoslovio sam prema propisanom crkvenom obredu novo groblje i proglasio ga blagoslovljenim mjestom za ukapanje mrtvih tjelesa kršćana i kršć anaka, koji umiru s Gospodinom Isukrstom u ljubavi i miru, a tako i dolični križ u greblju postavljen“.123

Groblje je uspostavljeno i otvoreno na zemljištu koje je dotad bilo vlasništvo Filipa Batkovića. A u maticama umrlih ono se spominje pod različitim nazivima. Tako se kao mjesto sahrane pokojnika navodi jednostavno naziv sela, tj. Matoševci, ili Matoševač ko groblje, a u početku je uz naziv sela nekad stajalo još: novo groblje, mjesno groblje, novo mjesno groblje, groblje sv. Filipa i Jakova, zatim groblje u Batkovićima, a najčešće Batković a groblje. Desetak puta se navodi groblje Okruglica, i sahrana pokojnika prezimenom Batković, a svi su živjeli u Matoševcima, i naziv Okruglica je vjerojatno vezan uz zemljišnu parcelu na kojoj se Batkovića groblje nalazilo.

U groblju je u po četku bio podignut najprije veći drveni križ, a uskoro potom mala kapela, od drvenih greda i između njih umetnutih dasaka, pokrivena također sitnijim daščicama. Ta kapela je postojala negdje do iza 1960. godine, kada su je, budući da je već bila dotrajala, Pero i Marko Batković, Mate Rajnoga, zamijenili zidanom i pokrili crijepom.

Na Batkovića groblju prva je sahranjena 30. siječnja 1915. Ruža r. Milić, supruga Petra Batkovića. Ve ćina onih koji su pokopani u Batkovića groblju, pomrli su u najranijoj dobi, dječjoj i mladenačkoj – do 20. godina starosti njih preko 80; u dobi od 21 do 50 godina više od 35; a preko 50 godina imalo je 30-ak osoba.

Osobe sahranjene na tom groblju, koje su doživjele najveću starost, bili su: Ivka Batković r. Josipović (80 g.), Janja Batković r. Majdandžić (81 g.), Zorka Batković r. Bogdanović (82 g.), Božo (Bojko) Batković (83 g.), Ruža Batković r. Tubi ć (83 g.), Luca Batković r. Majdandžić (83 g.), i Nikola Batković (86 g.).

U maticama umrlih se navode i bolesti ili uzroci smrti. Odatle doznajemo da su najčešć i uzroci smrti bili: španjolska gripa, tifus, srdobolja; a zatim dolaze: sušica-tuberkuloza, prehlada, kašalj, proljev-dizenterija, nemoć, opća slabost, srčana bolest, srčana kap, starost, rak, itd.

Treba napomenuti da su odrasle osobe u Matoševcima u velikoj većini umirale ‘opremljene’ svetim sakramentima ili sakramentima umirućih. Od njih 80-ak iznad 10 godina, koji su pokopani na Batkovića groblju, sakramente umirućih je primilo više od 40 osoba, dok se još za 12-ero kaže da su se redovito ispovijedali, ili da su se ispovjedili prije kraćeg vremena, a samo za 10 njih stoji da im nisu podijeljeni sakramenti umirućih, u nekoliko slučajeva zato jer svećenik nije bio pozvan, a u drugim slučajevima jer se radilo o nagloj smrti.

Kroz dugi vremenski period pokojnici su sahranjivani bez svećenika. Glavni razlog tomu bila je svakako udaljenost Matoševaca od sjedišta župe u Barlovcima. U maticama umrlih stoji da su pokojne ukopavali: komšije, susjedi, ukuć ani, rodbina, roditelji, a od 1943. su upisivana imena po dvojice ljudi. Istom od 1971. obred sahrane redovito obavlja svećenik, pa se

navode imena župnika i kapelana, odnosno župnih vikara u župi Barlovci koji su vodili sprovode, a to su bili: fra Franjo Josipović, fra Vlado Ljevar, fra Dujo Ljevar, fra Ivo Jakovljević, fra Juro Šalić, fra Berislav Kasalo, fra Krešo Vukadin i fra Anto Ivanović.

Mnogi su iz Matoševaca i poslije otvaranja Batkovića groblja i dalje ukopavani u Crkvenama, a za neke se navodi da su ukopani u groblju Gig, Damjanovac, Motike, Petrićevac, Banja Luka (sv. Marka, Misna bašča, Vojno groblje).

Od 1915. pa do 1995. godine, dakle kroz 80 godina, prema maticama umrlih, na Batkovića groblju je ukopano ukupno više od 150 osoba, među kojima i 3 iz Stranjana. Poslije 1995. na Batkovića groblju prvi je sahranjen Božo (Bojko) Batković, umro 1. travnja 1998. godine kod svoje kć eri Ane u Orlovcu, gdje je proveo posljednje godine života. Nakon njega su dovezeni sa strane i pokopani na tome groblju još Ruža Batković, Šimina, umrla sredinom kolovoza 2005. u Sarajevu, i Angela Batković, Antina, umrla 24. ožujka 2007. u Sisku.

Gornjom brojkom ukupno ukopanih na Batkovića groblju obuhvaćeni su samo oni koji su u župnim maticama ‘ispisani’. Vjerojatno je stvarna brojka nešto veća, budući da ima i onih koji su u Matoševcima ili u Batkovića groblju sahranjeni, a da to uopće nije provedeno u župnim matičnim knjigama.

Broj onih koji su pokopani na Batkovića groblju i nije malen, ali grobnih mjesta, s križevima i sa spomenicima, bilo za jednu sahranjenu osobu ili više njih, sada je vidiljivo svega oko 55. Znači da se za blizu 100 pokojnika više ni ne zna gdje im kosti na Batkovića groblju počivaju. Ako se ne poduzme nešto ozbiljnije da se iz groblja iskorijeni trnje i drača, i ako svatko ne bude redovito održavao grobove svojih pokojnika, nije teško predvidjeti što će se u dogledno vrijeme dogoditi i s preostalim križevima i spomenicima, i s cijelim grobljem.

Na Batkovića groblju, od njegova osnutka, misa se držala svake godine na 1. svibnja, svetkovinu svetih apostola Filipa i Jakova, odnosno u novije vrijeme na svetog Josipa Radnika. Tada je za selo Matoševce bio i poljski blagoslov. Misa na Batkovića groblju je kasnije uvedena i za Dušni dan ili Dan mrtvih, po četkom mjeseca studenoga. S protjerivanjem katolika na kraju rata 1995. nastupio je i prekid u slavljenju tih misa, ali je slavljenje na 1. svibnja ponovno uvedeno 2004. godine.
__________
121 Biskupski arhiv u Banjoj Luci, god. 1915., primljeno pod br. 214. 122 Biskupski arhiv u Banjoj Luci, god. 1915., br. 215.
123 Biskupski arhiv u Banjoj Luci, god. 1915., primljeno pod br. 246.