15. 05. 2010.

Pretci biskupa Franje Komarice potječu starinom iz Stranjana


Pouzdani pisani izvor iz 1743. godine, izvještaj apostolskog vikara u Bosni i Hercegovini, biskupa fra Pavla Dragičevića, kazuje kako su u Stranjanima u to vrijeme postojale dvije obitelji, odnosno domaćinstva prezimenom Komarica. Na čelu jedne obitelji, koja je imala 6 č lanova, 4 odrasla i 2 djece, bio je Mile Komarica, a na čelu druge, s 4 člana, 2 odrasla i 2 djece, bio je Ivo Komarica.110 A prema drugom pisanom izvoru, izvještaju apostolskog vikara, biskupa fra Marijana Bogdanovića, iz godine 1768., u to vrijeme su u Stranjanima bile dvije porodične zajednice ili zadruge Komaričića (Komarica): Franje Komaričića, sa 17 članova, od toga 11 odraslih, i 5-ero manje djece,111 te Jose Komaričića, u kojoj je bilo 7 članova, 5 odraslih i 2 male djece.112

Za pretpostaviti je da su Mile i Ivo Komarica bili braća, te da je Mile godine 1743. mogao imati oko 40 godina, što znači da je rođen negdje oko 1700. U tom slučaju Milin i Ivin otac, čije nam ime nije poznato, mogao je biti rođen 20-25 godina ranije, dakle oko 1675-1680., a njihov djed, čije ime također ne znamo, najkasnije oko 1650-1655. Na temelju tih pretpostavki zaključujemo da su najstarije Komarice živjele u Stranjanima prije više od 350 godina. Odakle su oni u Stranjane mogli doseliti, nije poznato, niti ima ikakvih indicija iz kojih bi se to dalo zaključiti. U Bosni i Hercegovini, osim u Stranjanima, godine 1743. nalazimo jednu obitelj Komarica (Ivo Comariza, s 3 odrasla člana i 2 djece) još samo u Trnovcima, župa Vareš.113

Rod Komarica se u Stranjanima kasnije dosta povećao, ali zbog kuge koja je vladala od 1815. do 1817. njihov broj se i naglo smanjio. Koliko se moglo pratiti prema župnim maticama župe Ivanjska, samo u godini 1815. od kuge je u Stranjanima umrlo 29 Komarica. Nakon toga u Stranjanima je ostalo, i kroz narednih 30-ak godina živjelo svega nekoliko obitelji Komarica, među kojima i obitelj Jure Komarice i Marije r. Blažević, s 10-ero djece, rođene između 1821. i 1845. godine, i Marka Komarice i Mare r. Knežević, s 5-ero djece, rođene između 1846. i 1857.114

U drugoj polovici 19. st. Komarica posve nestaje u Stranjanima,115 a pojavljuju se u Dikevcima, Orlovcu i Novakovićima, selima tada još uvijek u sastavu župe Ivanjska, a koja su od 1876. prešla u sastav župe Petrićevac, s tim da su Dikevci i Orlovac 1879. odvojeni od Petrićevca i ušli u sastav novoosnovane župe Barlovci.

Od Komarica koji su otišli u Dikevce, i tu se zadržali kraće vrijeme, samo jednu generaciju, a odatle preselili u Novakoviće, potječe i mons. dr. Franjo Komarica, biskup banjolučki, koji je rođen 3. veljače 1946.116 od oca Ive Komarice, rođenog 1910., i majke Ivke r. Marić, iz Kuljana, rođene 1912., koji su sklopili brak u Banjoj Luci 25. studenoga 1932.117 U braku Ive i Ivke, osim Franje, rođeno je još 10-ero djece, 5 sinova: dvojica Anta, Ivo, Mirko i Stipo, i 5 kćeri: Ruža, Ljuba, Jela, Jelena i Mirjana.

Djed i baka biskupa Komarice, s očeve strane, bili su Ilija i Jela r. Bajlović. Ilija je rođen u Novakovićima 12. svibnja 1881., a Jela u Dikevcima 11. listopada 1878. Oni su se vjenčali i sklopili brak na Petrićevcu 22. studenoga 1899.118 Ilija i Jela Komarica su osim Ilije imali još 7-ero djece, 4 sina: Nikolu, Stjepana-Vladimira, Milu i Franju, i 3 kćeri: Ružu, Mariju i Anđu.

Ilijin otac i majka bili su Stjepan-Stipo Komarica i Kaja r. Jurić, iz Dikevaca,119 vjenč ani na Petrićevcu oko 1867. Oni su pradjed i prabaka biskupa Komarice.

Stjepan je rođen u Dikevcima 18. veljače 1845. od oca Ive Komarice, rođenoga 1826., i majke Ane r. Blažević-Adžić,120 doseljenih u Dikevce iz Stranjana, vjerojatno 1844. Stjepan i Kaja su imali uz Iliju također sina Franju, te kćeri Jelu i Ružu. Franjo se oženio s Anom r. Laštrić, i vjenčali su se 18. studenoga 1891. Jela se udala za Stipu Blaževića, a vjenčali su se 23. studenoga 1891. Ruža se udala za Antu Laštru, i vjenč ali se 21. studenoga 1894. Stjepanov otac i baka, Ivo Komarica i Ana r. Blažević-Adžić, vjenč ani oko 1844., biskupu Komarici su šukundjed i šukunbaka. Uz Stjepana imali su još 3 sina: Franju, Nikolu i Josu, i 2 kćeri: Mandu i Petronilu, a svi su rođeni u Dikevcima.

Otac Ive Komarice, Juro Komarica, rođen u Stranjanima 1798., i njegova majka Marija r. Blažević, iz Stranjana, vjen čani oko 1820., biskupu Komarici su prašukundjed i prašukunbaka. Imali su ukupno 11-ero djece, 7 kćeri: Ružu, Katu, Janju, Mandu, Ružu, Katu i Mandu, i 4 sina, osim Ive još Marka, Pavla i Antu.
Jurin otac i majka bili su Anto Komarica, rođen u Stranjanima oko 1765., i Kata r. Bartulović, iz Barlovaca. Vjenčali su se u Ivanjskoj 1793. Imali su još dva sina, jednoga koji se zvao također Juro, ali je ubrzo nakon rođenja umro, i Luku. Anto i Kata su biskupu Komarici pra-prašukundjed i pra-prašukunbaka.

Antin otac je bio Blaž Komarič ić, a majka Jela r. Čivčić ( Čipčić), vjerojatno rodom iz Čivčija, vjenčani oko godine 1768. Imali su 8 sinova: dvojicu Nikola, dvojicu Marka, te Antu, Bonaventuru, Matu i Ivu. Blaž Komaričić je mogao biti sin naprijed spomenutog Mile Komarice ili Ive Komarice, koje apostolski vikar u Bosni i Hercegovini, biskup fra Pavao Dragič ević, navodi u svom popisu g. 1743., ali se to pisanim izvorima nije moglo utvrditi, tako da se zasad o tome može samo nagađati.

Ostaje, međutim, posve sigurno da su najstariji poznati pretci biskupa Komarice u Stranjanima, njegovi pra-praprašukundjed i pra-praprašukunbaka, bili Blaž Komaričić i Jela r. Čivči ć, iz 2. polovice 18. stoljeća. Moguće je, dakle, pratiti rodoslovlje biskupa Komarice unazad do 7. koljena izravne linije ili loze.