U maticama umrlih župe Ivanjska imamo vrlo pohvalnih svjedočanstava, napisanih o više pokojnika iz Matoševaca i Stranjana, i vrijedno je da ih ovdje prenesemo.
Evo nekih od tih svjedočanstava, prevedenih s latinskoga na hrvatski jezik, najprije o nekim katolicima iz Matoševaca.
- Za Nikolu Majdandžić a (rođ. oko 1745.), oženjenog s Veronikom r. Lipovac prije 1775., koji su u vremenu od 1775. do 1791. dobili 8-ero djece, 4 sina i 4 kćeri, u matici umrlih piše: „Matoševci, dana 12. ožujka 1793. umro je u Gospodinu Nikola Majdandžić opremljen svim sakramentima apostolske Crkve, a živio je pobožno u svemu, i sahranjen je u groblju Carkvine u dobi svojoj od oko 49 godina.“86
Nikola o kojem je riječ pra-prašukundjed je Marka Majdandžića, Ivćevog.
- O Ruži Majdandžić, r. Kozić (rođ. oko 1745.), iz Gomionice, udanoj oko 1775. za Petra Majdandžića, piše: „Matoševci, dana 2. studenoga 1810. preselila se Gospodinu Ruža, žena Petra Majdandžića, prethodno po meni, fra Stjepanu Krističeviću, ojačana sakramentima tj. ispovijedi i s. pomazanja, i kad se u preporuci duše došlo do onih riječi našega Spasitelja: "U ruke tvoje, Gospodine, predajem duh svoj", predala je dušu svome Stvoritelju, u svojoj dobi od 66 godina, i sahranjena je u zajedničkom groblju Carkvine“.87
- A za Ivu Batkovića (rođ. oko 1790.), sina Marka Batkovića i Anđe r. Matić, zapisano je: „Stranjani (a treba stajati: Matoševci), dana 29. travnja iste godine (tj. 1833. – m. o.), pobožno je u Gospodinu preminuo od probadajuće i vatrene groznice Ivo Batković, sin Marka Batkovića, u svojoj dobi od oko 45 godina; kršćanin veoma dobre, pobožne i blage naravi, opremljen sakramentom ispovijedi i posljednjeg pomazanja, poslije strpljivo podnošene bolesti kroz jednu sedmicu, mjesto mira i svoje sahrane
primio je na Carkvinama.“88 Da li je Ivo bio oženjen, nisam mogao ustanoviti.
- Anđa Batković, r. Matić (rođ. oko 1790.), majka naprijed spomenutog Ive Batkovića, a supruga Marka Batkovića, umrla je od groznice 2. travnja 1834. O njoj je zapisano: „Uzeta je iz ovoga života proviđena svim sakramentima umirućih osim popudbine Anđa Matić, dobra kršćanka (bona Xtiana) u fizičkoj svojoj dobi od 45 godina i sahranjena na Carkvinama.“89
- Marija Batković, r. Blažević (rođ. oko 1750.), supruga Lovre Batkovića. Imali su 5 sinova i 2 kć eri, rođene između 1783. i 1799. O Mariji je u matici umrlih zapisano: „Matoševci, dana 15. srpnja 1833. Umrla je u Gospodinu Marija Blažević, žena već prije umrlog Lovre Batkovića; još prije uskrsnih blagdana, u vrijeme korizme, bila je proviđena svim sakramentima umirućih, naime ispovijedi, pričesti primljene na način popudbine i posljednjeg pomazanja, i obdarena Papinskim blagoslovom; ponovno je dvaput ispovjeđena poslije blagdana Uskrsa, jednom pak primila pričest iz vlastite pobožnosti; bolest pučki zvanu nastup kroz dugo vrijeme strpljivo podnoseći, napustila je svijet u svojoj fizičkoj dobi od oko 85 godina, i našla je mjesto pokoja i sahrane na Carkvinama, zajedničkom groblju svih vjernika.“90
- O Ruži Batković, r. Pranjić (rođ. oko 1825.), iz Ojdanića, udanoj za Blaža Batkovića, sina Andrije Batkovića i Ruže r. Grgić, također iz Ojdanića, kratko je zapisano: „Stranjani (a ispravno bi bilo: Matoševci), dana 15. veljače 1858. umrla je Ruža, žena Blaža Batkovića, u 34. godini svoje dobi. Nije bila proviđena sakramentima zato što je dušu izdahnula u porodu u razmaku od 2 sata; bila je, međutim, pobožna katolkinja, a njezine kosti počivaju na Carkvinama.“91
- Za Vida Blaževića, sina Jerke i Anastazije r. Pajdić/Ojdanić, rođ. oko 1822., koji se 1847. oženio s Katom r. Tucić, a nakon njezine smrti drugi brak je sklopio 1851. s Janjom r. Tasić, i s njom imao troje djece, u matici umrlih stoji: „Matoševci, dana 3. ožujka 1872. zbog nenadane smrti od velikih boginja (variole) pobožno je u Gospodinu preminuo Vid Blažević-Batković, inače muž koji je obdržavao Božje i crkvene zapovijedi i bio osobit poštovatelj svojih pastira (misli se na svećenike – m. o.), uskrsnuće
čeka na Carkvinama. U dobi od 50 godina.“92 Vid je pradjed Borislava (Bore) Blaževića, Vidovog.
I među Stranjančanima je bilo onih koji su se isticali svojim kršćanskim životom.
- O nekoj Petronili u matici umrlih čitamo: „Stranjani, 17. veljače 1833., poslije duge, strpljivo podnošene bolesti otvorenih rana na nogama i drugih različitih unutarnjih i probadajućih bolova, najpobožnije je u Gospodinu preminula Petronila, čije se prezime ne zna, budući da je porijeklom bila iz Dalmacije; opremljena svim sakramentima umirućih i primivši također Papinski blagoslov koji se običaje davati u smrtnom času; sahranjena je na Carkvinama.“93
- O Vidi Ljevar, r. Jurić, suprugi Damjana Ljevara, piše: „Stranjani, dana 15. ožujka 1834. Dobar život, jednako takva smrt, nakon što je obavila korizmenu ispovijed i pričest, ostavivši kod potomaka uspomenu svoga neporočnog ponašanja, završila je Vida Jurić, žena Damjana Ljevara, koji je preminuo već ranije; dok se borila s bolešću oko jedne sedmice, nije tražila da joj se ponovno pozove svećenik, i tako je napustila svijet dana i godine kao gore (tj. 1834., - m. o.), te počiva na Carkvinama."94 Damjan Ljevar i Vida su u braku imali 3 sina. Oni su pra-prašukundjed i pra-prašukunbaka Miri i Ruži, kćerima Ilije i Ane Ljevar, unukama Ante Ljevara i Marije r. Blažević.
- Za Ivu Ljevara (rođ. oko 1787.), sina Nikole i Ane r. Tukara, oženjenog s Vidom r. Marušić/Jurić, u matici umrlih stoji napisano: „Matoševci (a točno bi bilo: Stranjani), dana 8. studenoga 1847. umro je u Gospodinu pravi kršćanin, Ivo Ljevar, koji je bio prakaratur kroz mnogo godina, u dobi svojoj od 60 godina, proviđen sakramentima ispovijedi, posljednjeg pomazanja i apostolskim blagoslovom. Sahranjen na Carkvinama.“95 Ivo je šukundjed Ilije Ljevara, Vidovog.
Bilo je i zloglasnih ljudi. Jedan takav je bio Joso Čerljaš (Çerghiash), za kojega piše da je iz Stranjana, te da je zbog raznih zlodjela, počinjenih na različitim mjestima, osuđen na javnom sudu na smrt u dobi od 27 godina, da je presuda izvršena 26. travnja 1836., te da je sahranjen u Banjoj Luci.96 Nije se moglo utvrditi tko je on bio, buduć i da se u župnim maticama župe Ivanjska navedeno prezime u Stranjanima nigdje ne spominje. Moguće je da se radilo o prezimenu Šerljaš, i da je Joso bio sin Ive Šerljaša (Sherghiash) i Ane r. Grgić, iz Škrljevite, vjerojatno doseljenih u Matoševce, gdje im se 1824. rodila kći Marija,97 ali se to prezime kasnije više ne spominje ni u Stranjanima ni u Matoševcima.
(Iz knjige Rodni kraj i vlastiti korijeni vole se i ne zaboravljaju, bez bilješki.)