Tijekom bosansko- hercegovačkog ustanka protiv osmanlijske vlasti (1875.-1878.), ustanici u Bosanskoj Krajini, pretežito Srbi, često su napadali i ubijali i katolike, kako radi pljač ke njihove imovine tako i zbog toga što su se oni manje uključivali u taj ustanak. Jedan takav slučaj se dogodio početkom travnja 1878. u Dragoč aju, kad su ubijena petorica katolika. O tome postoji izvještaj kojeg je iz Banje Luke poslao valiji (sultanov namjesnik) u Sarajevu brigadni general Hasan i mutesarif (upravitelj administrativne oblasti) Salih. Taj kratki izvještaj od 4/16. travnja 1878. glasi: „Izvještava se da su u nedjelju, 2. ovog mjeseca, katolici iz sela Dragočaja, Ivan sin Bele, Vid sin Petra i njegovi sinovi: Marko, Mile i Ivan, kad su pošli da čiste svoje njive, naišli na ustanike i svi su pobijeni od strane ustanika. Čim je to izvijestila žandarmerija, odmah su upućena tamo dva odreda carske vojske da traže i slijede navedene ustanike.“98
Na taj izvještaj valija iz Sarajeva je uputio komandantu i mutesarifu banjaluč kog sandžaka naredbu: „Neka se hitno poduzmu efikasne mjere i neka se po svaku cijenu nastoji da se pohvataju ustanici za koje ste u zajedničkom brzojavu od 4/16. aprila 1878. javili da su ubili petoricu katolika. Posebno se traži da se uloži trud i napor da se poslije toga više ne dešavaju takve nemile stvari.“99
Iz navedenog izvještaja iz Banje Luke poznata su imena ubijenih, i da se to dogodilo u selu Dragočaj, ali bez ijednog prezimena ubijenih. Nije, međutim, sigurno da su katolici pobijeni kad su išli čistiti svoje njive, jer je teško povjerovati da bi katolici to radili nedjeljom.
Fra Jurica Šalić je ispravno zaključio da bi se moglo raditi o katolicima ubijenim u Matoševcima,100 ali to ničim nije obrazlažio, niti rasvijetlio o kojim bi se katolicima moglo raditi. Pokušao sam nešto više o tome doznati iz matice umrlih župe Ivanjska, ali u njoj o navedenoj pogibiji katolika nije
zabilježeno ništa. Uspjelo mi je, međutim, na temelju matice krštenih ustanoviti tko su bila četvorica ubijenih katolika. Tražio sam Vida, čiji se otac zvao Petar, koji je imao sinove Marka, Milu i Ivana, jer se ta imena navode u izvještaju koji je naprijed spomenut. I našao sam ga u Matoševcima. Radilo se o Vidu Majdandžiću, oženjenom s Anom r. Blažević. Vid je rođen 12. srpnja 1826., ali mu otac nije bio Petar, kako stoji u gore spomenutom izvještaju upućenom valiji u Sarajevo, nego Mile Majdanžić, a majka je bila Barbara r. Batković.101 Vidova žena Ana je rođena 24. studenoga 1825. od roditelja Mile Blaževića i Vide r. Markanović, iz Sasine.102 Oni su se vjenčali 6. studenoga 1849. 103 Imali su sinove: Marka, rođenog 21. kolovoza 1851., Milu, rođenog 10. ožujka 1855., i Ivana, rođenog 21. ožujka 1858.104 Uz navedena tri sina, imali su još jednoga, imenom Juro, rođenog 26. veljače 1860. godine.105 Petog ubijenog katolika, Ivana, sina Bele, nisam uspio identificirati, ali ne bi trebalo sumnjati da je i on bio iz Matoševaca, vjerojatno rođak ostalih ubijenih. Nije, međutim, sigurno da je ime njegovog oca bilo Bela, kako navodi spomenuti izvještaj. U matici krštenih nema takvog imena u Matoševcima, pa ili je ono krivo navedeno, ili se radilo o nadimku.
Osim navedenoga zloč ina, događala su se u Matoševcima i druga. Tako u matici umrlih piše da je „7. veljače 1790. preminuo u Gospodinu Juro sin Abrahama Debeljakovića, ubijen naime od razbojnika i sahranjen u groblju Crkvene“.106 Također je zapisano da je „Dana 28. listopada 1803. od razbojnika ubijen Jerko Majdandžić u dobi od oko 30 godina107; oni su mu uzeli 40 svinja koje je čuvao u planini. Sahranjen je na zajedničkom groblju Crkvene“.108
(Iz knjige Rodni kraj i vlastiti korijeni vole se i ne zaboravljaju, bez bilješki)