Upoznavanje momaka i cura i ašikovanje
Mladi kad se zamomče i zacure počinju ašikovati i tražiti sebi cure za ženidbu, odnosno momke za udaju. U starija vremena prilike za susrete i upoznavanje bile su nedjeljama i svetkovinama kod crkve, na povratku iz crkve kućama, ili kod popodnevnog igranja u kolu, zatim na njivama u vrijeme poljskih radova i žetve žita, branja i komušanja (perušanja) kukuruza, kod č uvanja goveda na livadama i pašnjacima i u šumama, te u zimske dane na večernjim sijelima i prelima. U tim prigodama momak bi pitao curu koja mu se svi đa je li slobodna i mogu li se sastajati. Ako se i on njoj sviđao, i ako je bila slobodna, te pristala da joj dolazi i da se sastaju, započeli bi češći susreti i viđanja, me đusobno bolje upoznavanje i tješnje zbližavanje i ašikovanje. U početku bi se sastajali vani, u prirodi, na putovima, pokraj kućnih ograda, a tek kasnije bi momak dolazio djevojci u kuću, kad vidi da se curini roditelji ne protive njihovu sastajanju i mogućoj ženidbi. To vrijeme ašikovanja je moglo trajati i godinu-dvije, a momci su se obi čno ženili nakon što bi odslužili vojni rok, a cure udavale s navršenih 18-20 godina.
Nošenje ‘milošće’ i ‘jabuke’
Nakon što se momak i cura odluč e za sklapanje ženidbe, momkovi roditelji idu curinim roditeljima da vide protive li se oni da im se kć i uda za njihova sina. Momkovi roditelji bi curinim donijeli kakav skroman poklon, ako ništa drugo litru rakije, i ako bi oni poklon primili to je bio znak da pristaju na udaju svoje kćeri za njihova sina. Taj čin i dogovor se zvao nošenje ‘milošće’.
Poslije nekog vremena, u dogovoreno vrijeme, nosila bi se curi ‘jabuka’ i išlo na prošnju cure ili na zaruke. Išli bi momkovi roditelji, ili barem jedno od njih, te još netko od rodbine i prijatelja. Momkovi roditelji i pratnja bi ponijeli hrane i pića za sve koji će biti nazočni kod prošnje, a curi bi donijeli haljinu, nekada i cipele, te prsten ili lančić, po mogućnosti zlatni ili barem pozlaćen, te joj ih predali a ona primila, što bi značilo da cura prihvaća ponudu i pristaje na vjenčanje.
Momak se ne bi pojavljivao odmah kod predavanja ‘milošće‘ i ‘jabuke‘, nego bi čekao negdje u blizini, i priključio bi se ostalima u slavlju nakon što se uobičajeni ritual i prošnja uspješno obave i završi dogovor o vjenčanju momka i cure.
Odlazak župniku ‘na upis’
Ubrzo nakon prošnje momak i cura, u pratnji koje starije žene bližeg roda ili svojte, odlaze župniku ‘na upis’, tj. da se prijave za vjenčanje i da on obavi propisani zaručnički ispit. Župnik bi, prema crkvenim propisima, ispitao ozbiljnost njihove odluke da se vjenčaju, ustanovio da ne postoji nikakva crkvena smetnja za ženidbu, te provjerio njihovo znanje iz vjeronauka. Znalo se dogoditi i da se koje od zaručnika ‘smete’ na ispitu iz vjeronauka. Bila je veća sramota ako se to dogodi curi, a događalo se češće momcima nego curama, pa je u tom slučaju trebalo doći ponovno na ispit.
Poslije ‘upisa’ obavljani su kroz tri nedjelje na pučkim misama ženidbeni oglasi ili navještaji onih koji se spremaju za vjenčanje i ženidbu. Jedne nedjelje prije vjenčanja momkovi bi roditelji odlazili curinim roditeljima i odnosili ‘torbu’. Nosili su hranu: kruh, pe čenu kokoš, rakiju i još ponešto, te su to zajedno jeli, a trebalo je biti znak da je cura njihova i da će je oni hraniti do svadbe. Dolazio bi tim zgodama i momak, ali se, kao i kod nošenja ‘milošće’ i zaruka, ne bi pokazivao, nego je s curom bio u dvorišnoj zgradi.
Kada započnu ženidbeni navještaji u crkvi, počinje i ozbiljnije pripremanje momka i cure za vjenčanje, odnosno curinih roditelja za ‘prsten’ a momkovih za svadbu. Za vjenčanje je trebalo naći kuma, prikumka, djevera i djeverušu. Momak odabire kuma, a on sebi određuje prikumka, dok cura izabire djevera, a on djeverušu. Redovito djeveruša bude djeverova supruga, ukoliko je oženjen. Kum i djever su kod vjenčanja svjedoci, a imaju svoje posebne uloge u odvijanju svadbe.
Tjedan dana prije dogovorenog dana za ‘prsten’ i vjenčanje, cura za udaju obiđe rodbinu, susjede i prijatelje, odnosno prijateljice, te ih pozove na ‘prsten’. Isto tako i momak za ženidbu, ili njegov brat ili koji bliži rođak pozivaju rodbinu, prijatelje i susjede na svadbu i na pir. On uzvanike časti rakijom iz posebne svatovske ploske, a oni njega darivaju maramicama i peškirima.
‘Prsten’
Na dan vjenčanja, ili uoči toga dana, uzvanici se okupljaju kod curine kuće na ‘prsten’. Momkovi rođaci se skupe kod njegove kuće, te zajedno s njim idu curinoj kući, noseći sa sobom poklone hrane: peč eno meso, kruh, kolače, rakiju, a za curu cipele za vjenčanje, vjenčanu haljinu, šlajer, vijenac i cvijeće. Poslije dolaze kum i djever sa svojim konjskim
zapregama, kao i ostali mladenkini i mladoženjini uzvanici. Mladenkini uzvanici: rodbina, prijatelji, prijateljice i susjedi donose i predaju joj svoje poklone, npr.: pokrivače, deke, ponjave šarenice, peškire, haljine, rakijske i kavene servise, i sl.
U curinoj kući bi svi posjedali i gostili se uz pjesmu, obično na ručku, jer se vjenčanje redovito obavljalo poslije podne. Kroz to vrijeme mladenka bi s drugim djevojkama zakitila ružmarinom i maramicama sve ukućane, kuma, prikumka i djevera te sve svatove koji će ići u crkvu na vjenčanje, kao i svatovska kola i konjsku opremu s praporcima na konjima. Nakon toga bi i djeveruša opremila mladenku za vjenčanje.
Dok se pri kraju ručka pije kava, mladoženjin ašč ija (stari svat) poziva da se dovede mladenka. Nju dovodi njezina sestra, snaha ili koja druga bliža rodica, i nazočne pozdravi s: „Hvaljen Isus“. Ona ili mladenkini roditelji pitaju: „Šta vi od nas tražite“? Ašč ija na to odgovara: „Tražimo od Boga sreću, a od vas djevojku“. Izvodili bi najprije druge djevojke, ali bi ih ašč ija odbijao, dok se ne bi pojavila ona prava. Predajući mu djevojku, rekli bi: „Dosad je bila Božja i naša, a odsad je Božja i vaša, i opet naša“.
Popije se još ‘slatka čaša’ rakije koju nalijeva djeveruša, a mladenka rakiju najprije pruža buduć em svekru, zatim svome ocu te redom kumu, djeveru, prikumku i ostalim svatovima. Kićenje svatova, kao i slatka rakija, nagrađuju se novcem. Kada za to dođe vrijeme, djever upozorava svatove da treba krenuti u crkvu, i zamoli mladenkine roditelje da mladence blagoslove i da se s kćerkom oproste. Curin otac blagoslovi mladence, upozori ih na njihove međusobne obveze i odnose te im poželi sreću u životu. Nakon toga se mladenka oprosti sa svojim roditeljima i bližom rodbinom, što ne prođe bez suza, te svatovska povorka zaprežnih kola, a u novije vrijem automobila, kreće u crkvu.
Mladoženjin aščija od mladenkine kuće ide odmah mladoženjinoj kući, da bi doč ekao svatove kad se vrate s vjenčanja iz crkve, a s njim pođu i 2-3 djevojke, mladenkine rodice, noseći u njezin novi dom poklone koje su joj uzvanici donijeli.
Vjenčanje i pjer (pir)
Vjenčanje i pjer (pir)
Na čelu svatovske kolone išla bi kola djevera i djeveruše s mladenkom, a potom bi slijedila i ostala kola sa svatovima. Momak bi sjedio s kumom u njegovim kolima. Kad svi svatovi stignu, ulazi se u crkvu i obavlja vjenčanje kako je predviđeno crkvenim propisima i obredima.
Poslije vjenčanja župnik s kumom i djeverom, svjedocima ženidbe, odlazi u župni ured gdje se u župnu maticu vjenčanih ubilježavaju imena mladenaca koji su sklopili ženidbu, tko je vjenčanje obavio i kada, te tko su
bili svjedoci na vjenčanju. Kroz to vrijeme svatovi čestitaju mladencima, pjevaju i nazdravljaju rakijom iz ploski, a u tome im se potom pridruže također kum i djever.
Svatovi na vjenčanju Franje Pranjić a, Ivinog, i Finke r. Tomić, kod crkve u Barlovcima
Nakon kraćeg zadržavanja kod crkve, svatovska povorka kreće prema mladoženjinoj kući. Sada na čelu kolone idu kumova kola, a s njim sjede mladoženja i mladenka. Svatovi bi na putu na više mjesta nailazili na prepreke koje im postavljaju djeca. Ona uzvikuju „Kume, izgore kesa“. Da bi im put bio ponovno otvoren za prolaz, kum mora djeci to platiti, i on im iz kola izbacuje sitni novac, pripremljen ranije za tu namjenu.
Na mjestima gdje bi naišli na više okupljenog svijeta svatovi bi se zaustavljali, te bi mladenka izlazila s djeverušom iz kola i ljubila žene i djecu u obraz, a starije muškarce u ruku. Kad se već približe mladoženjinoj kući, djever i prikumak se izdvoje iz kolone i požure naprijed da dojave dolazak svatova i ugrabe muštuluk. Kod mladoženjine ku će već je okupljeno dosta svijeta, onih koji su pozvani kao gosti na pir, a i radoznalih da vide svatove i ‘mladu’.
Kada svatovi stignu, mladenka u pratnji djeveruše pozdravi nazočne nazivanjem Isusa, te poljubi kućni prag prekriven peškirom, a zatim ljubi svekrvu i ukućane. U krilo joj stavljaju malo dijete, a ona žensku djecu obično dariva haljinicom, a mušku bombonama i drugim slatkišima. Poslije kraćeg zadržavanja svatova pred kuć om, a prije sjedanja za stol i ručak, ‘baca se jabuka’. Mladoženja, kum, prikumak i djever prebacuju preko krova kuć e jabuke u kojima je utisnut metalni novac, ili ih bacaju niz kakvu nizbrdicu pokraj kuće, gdje su se okupila djeca i čekaju da bačenu jabuku s novcem ugrabe. Svoju jabuku baca i mladenka tako da je nastoji ubaciti u krilo svekrvi, a druge žene je pokušavaju sebi ugrabiti. Snaha daje svekrvi drugi kakav dar, a također i ostalim ukućanima.
Iza bacanja jabuke najprije bi djever pozvao djecu ‘za sopru’ (sofru), da idu jesti, pa da se prije več eri raziđu kućama. Na kraju jela koje je za njih pripravljeno došla bi pita, koje djeci nikad dosta, pa bi je oni odmah razgrabili i razbježali se.
Kako uzvanici pristižu na svadbenu gozbu ili ‘pjer’ (pir), predaju aščiji svoje buklije, tj. poklone hrane i pić a: pogače, peč ene kokoši, gurabije, torte, rakiju i druga pića. Kada za to dođe vrijeme, najčešće je to kasno poslije podne ili uvečer, djever poziva svatove i uzvanike na večeru i raspoređuje ih za stolove, tako da na čelu bude momkov otac i kućedomaćin, vjenčani kum sa svojom suprugom i aščija, a zatim drugi uzvanici. Curini roditelji ne dolaze na pjer kod momkove kuće.
Kad se svatovi i ostali gosti smjeste, mladenka u pratnji djeveruše kiti ružmarinom i novopristigle uzvanike i goste. Prije nego se počne jesti, djever traži od kuma dopuštenje za pranje ruku. Kod pranja ruku djever nad lavorom polijeva vodu iz bokala, a pomaže mu mladenka ili koja druga djevojka, držeći peškir za brisanje ruku. Djever to naplati, kao što ć e se i kasnije naplaćivati također duge neke njegove i mladenkine usluge i znaci pažnje. Nakon što se, opet na traženje djevera i uz dopuštenje kuma, izmoli molitva prije jela, dijelila se slatka rakija i postavljalo se jelo za večeru, i ona bi prolazila u veselju i pjesmi. U tijeku večere djever bi oglašavao i javno prikazivao poklone kojima kum i kuma obdaruju mladence, te uz različite šale i dosjetke nazočne zabavljao i uveseljavao.
Kad bi večera već poodmakla i ušlo se duboko u noć, redovito oko ponoći, kum bi zatražio da mladoženja i mladenka sjednu kraj njega, s jedne i druge strane. Prije nego što bi sjela kraj kuma, mladenka bi otišla i skinula vijenac, šlajer i umjesto vjenčane obukla drugu haljinu. Dok bi ona sjedila kraj kuma, djever bi pustio pod stol dječaka da joj ukrade cipelu. Za ukradenu cipelu, da se vrati mladenki, kum je djeveru morao platiti.
Svadbena gozba je završavala slatkom rakijom i kavom, a gosti se počnu razilaziti iza ponoći i u rane jutarnje sate. Kum sa svojom pratnjom i djever odlazili bi posljednji, kad se već razdani.
Obič no sljedećeg dana iza vjenčanja ide se kumu na več eru i uzvraća buklija, a prve nedjelje iza vjenčanja roditelji mladoženje i mladenci, te svatovski kum i kuma, djever i djeveruša idu roditeljima mladenke ‘na povratak‘ i nose im darove.
Obi čaji koji su ovdje opisani u novije vrijeme su, promjenom načina života na selu, sve više ili posve nestajali ili poprimali neke nove oblike.