Nova crkvica u Stranjanima
Nakon što su Hrvati katolici 1995. godine istjerani iz Stranjana i Matoševaca, neki Srbi došljaci u ta i obližnja sela, a možda i netko od domaćih, teško su demolirali i devastirali kapelu sv. Franje Asiškog u Stranjanima. Stoga, kad se u Stranjane i Matoševce vratilo nekoliko prognanika, koji zbog svoje dobi i nedostatka prijevoznih sredstava nisu bili u mogućnosti nedjeljom ići na misu u župnu crkvu u Barlovce, počelo se razmišljati o obnavljanju kapele.
Kad je utvrđeno da su oštećenja na kapeli mnogo teža nego što se zaključivalo prema onome što se na prvi pogled moglo vidjeti, te da bi to iziskivalo ulaganje znatnijih materijalnih sredstava, biskup Franjo Komarica je s biskupijskim ekonomom zaključio da bi bilo bolje staru kapelu posve srušiti, a umjesto nje podići manju crkvica. Uskoro je plan za crkvicu bio gotov, a izradio ga je ing. Isak Medić, arhitekt koji živi u Sarajevu, a odabran je i izvođač radova, građevinska firma d. o. o. „Instalacije”, iz Sanskog Mosta. S početkom radova čekalo se nešto duže zbog kišnog vremena. Rušenje stare kapele je započelo 3. listopada 2002. godine, i obavljeno je u nekoliko sljedećih dana.
Čišćenje terena, a zatim kopanje zemlje za temelje, postavljanje armature i betoniranje temelja obavljeno je tijekom studenoga 2002., a tada je, zbog lošeg vremena i nastupa zime, rad morao bin' prekinuti. Krajem mjeseca ožujka 2003., s dolaskom toplijeg vremena, radovi su nastavljeni. Najprije je nasuta zemlja i izlivena mrtva ploča, a zatim je prvih dana travnja započelo zidanje. Do kraja toga mjeseca završeno je zidanje do krova, izliven gornji vijenac, podignut krov, izvana nabačena žbuka i započelo zidanje zvonika, a tijekom svibnja ozidan je zvonik i u njega postavljeno zvono koje je bilo na metalnom zvoniku uz prijašnju kapelu, crkvica iznutra ožbukana i okrečena, stavljen strop od brodskog poda, ugrađena stolarija i postavljene elektroinstalacije, te također izbetonirana pristupna staza i stepenice od ceste do ulaza u crkvicu.
Crkvica sv. Franje Asiškog, u Stranjanima (g. 2009.)
Dimenzije crkvice su 7,50x5,80 m. Ukupna površina je oko 35 m2, a od toga prostor za vjernike je nešto veći od 24 m2. Prednja strana je malo izbočena za oltar, a u dnu crkvice je, s desne strane, mali prostor za oblačenje svećenika, a s lijeve strane je na stropu otvor za penjanje na zvonik. Ispred ulaznih vrata u crkvicu, na četiri drvena potporna stupa, natkriveni je trijem, veličine 8,50 m2.
Osim izgradnje crkvice obavljani su i drugi poslovi. Iznad crkvice je rascišćen prostor i izlivena niska betonska podzida, a oko crkvice je nasuta zemlja i poravnat teren, postavljena je željezna kapija na ulazu u prostor crkvice, u crkvici su postavljene keramičke pločice, izrađen manji drveni oltar, postavljene male klupe za sjedenje i klečanje, postavljene postaje križnoga puta, a također su nabavljeni manji kipovi sv. Franje i Srca Marijina, dar Marka Blaževića, Mirkovog, i Marice Milaković, r. Marie, te crkvica priključena na električnu mrežu i u nju uvedena struja.
Gradnju crkvice je financirao ekonomat banjolučke biskupije, ali treba istaknuti da su se svojim dobrovoljnim prilozima za unutarnje uređenje crkvice i za njezino opskrbljivanje potrebnim namještajem iskazali mnogi Stranjančani i Matoševljani, njih oko 50. Zavrjeđuju da im se ovdje navedu imena, pa to i činim. Gradnju, osobito unutarnje uređivanje crkvice, novčano su pomogli: Mile Bogdanović, Antin; Franjo Debeljak, Jurin; Ana Ljevar, Nikina; Dragica Ljevar, Perina; Ilija Ljevar, Vidov; Terezija Ljevar, Vinkova; Anto Pranjić, Matijev; Zoran Pranjić, Ivin; Ivica Blažević, Pajin; Slavenko Blažević, Pajin; Ivo Ćosić, Josin; Mato Ćosić, Josin; Rudo Ćosić, Josin; Jozefina Ljevar, r. Ćosić, Ferdina; Dragan Mijatović, Markov i Janja r. Blažević; Danijel i Ivanka Petričević, r. Blažević; Stjepan-Braco Pranjić, Stipin i Ankica r. Ćosić; Sanda i Stipo Pranjić, Stjepanovi; Mirko Pranjić, Perin; Jela Šlat, r. Pranjić, Matijeva; Božo Blažević, Markov, sa suprugom Dragom i sinom Markom; Marko Blažević, Mirkov, i supruga Zora; Ferdo Blažević, Nikin; Anto Majdandžić, Jurin; Stipo Blažević, Zorkin; Mara Bogdanović, Markova; Franjo Debeljak, Jurin; Joso Debeljak, Jurin; Marko Debeljak, Pavin; Nada Debeljak, Ivina; Bosiljko Majdandžić, Markov; Božo Majdandžić, Lovrin; Božo Majdandžić, Lukin; Mato Majdandžić, Perin; Tomo Majdandžić, Petrov; Ljuba Rođak, r. Debeljak, Markova; Mato i Manda Vukelić; Mirjana Kraljević, r. Majdandžić, Bosiljkova; Snježana Gladić, r. Majdandžić, Bosiljkova; Mato Debeljak, Ivin; Marija Veber, r. Ljevar; Mile Šakić, iz Prijakovaca; Mato Majdandžić, Jurin, i supruga Elena; Anto Majdandžić, Jurin; Božo Brkić, iz Ojdanića.
Grobljanska kapela u Batkovićima
Duže vremena o Batkovića groblju nije vođena nikakva briga, te je ono bilo zapušteno i osvojila ga je drača i trnje. Istom je u travnju 2003. groblje donekle uređeno zaslugom Josipa Anušića, sina Jure i Zore r. Batković, iz Kuljana, koji trenutno živi u Hrvatskoj, koji je platio da se to uradi.
Otkad se 1. svibnja 2004. započelo s blagoslovom polja i slavljenjem mise na Batkovića groblju, oni čiji su praroditelji, roditelji i rodbina tu sahranjeni, velikom većinom su to Batkovići, a ima također Majdandžića, Debeljaka i Pranjića, počeli su pokazivati više brige za svoje groblje. Novčanim prilozima koje su tada dali, a davali su i kasnije, omogućili su da se kapela početkom kolovoza 2004. ponovno pokrije, okreči i na nju postave nova drvena vrata. Pokrivanje kapele su uradili Marko Bogdanović, Ićin, i Mile Debeljak, Tomin. U proljeće 2006. godine groblje je ograđeno žičanom mrežom, ali su već u ljeto iste te godine dio ograde nepoznati kradljivci skinuli i odnijeli. U proljeće 2007. ograda je na torn mjestu ponovno postavljena.
Za popravljanje kapele i ograđivanje groblja novčane dobrovoljne priloge je dalo oko 25 darovatelja, uglavnom Batkovića. Darovatelji su bili ovi: Marko Batković, Mate Rajnoga; Marijan Batković, Antin; Joso Batković, Antin; Franjo Debeljak, Jurin; Marko Majdandžić, Matin; Nikola Batković, Zorkin; Ivo Batković, Šimin; Josip Batković, Markov; Anto Batković, Perin; Zdenka Batković, Janjina; Ane Batković, Matina; Mato Batković, Stipin; Pavo Batković, Perin; Ana Batković, Antina; Nikola Batković, Antin; Marijan Batković, Antin; Juro Batković, Bojkov; Josip Batković, Markov; Janja Batković, Luckina; Ane Dundović r. Batković, Luckina; Zdenka Fuerst, r. Batković, Janjina; Toma Batković, Pilipov; Mare Ljevar, Slavkova.
Obnovljena kapela na Batkovića groblju (g. 2006.)
Grobljanska kapela na Gradini
Od vandala nije bilo pošteđeno ni groblje Gradina. Odnijeli su nekoliko nadgrobnih spomenika i žičanu ogradu. Zauzimanjem župnika fra Ive Orlovca groblje je ponovno ograđeno. Srećom, nisu bili odneseni, niti su bili polomljeni betonski stupovi, pa su se za ograđivanje iziskivala manja novčana sredstva. Nabavljena je mreža od pocinčane žice i postavljena u kolovozu 2004. Početkom rujna te godine postavljene su i dvije metalne kapije, s gornje strane veća - dvokrilna, da mogu ući automobili, a s donje strane manja, samo za pješake. Kapije su izradili i postavili Ivo Blažević, Josin, i Ivo Blažević, Franjin, a pomagao im je Mile Debeljak, Tomin. Metalni zvonik koji je stajao kraj kapele u Stranjanima, budući da tu više nije bio potreban, dignut je i prevezen te postavljen na groblju Gradini.
U vrijeme župnika fra Duje Ljevara na kapeli je u ljeto 2007. promijenjen krov i produžen naprijed za više od dva metra, te stavljena nova vrata i limarija. Pri podizanju krova svoj doprinos su dali Mile i Mare Debeljak tako što su par dana majstore posluživali ručkom i pićem.
Dobrovoljne novčane priloge za radove na groblju u vrijeme župnika fra Ive Orlovca i fra Duje Ljevara dalo je više od 70 Stranjančana i Matoševljana. Evo njihovih imena: Ivo Blažević, Josin; Marko Blažević, Milin; Anto Bogdanović, Jurin; Marijan Batković, Antin; Kata Dragović, unuka Mile Batkovića, Filipovog; Ana Ljevar, pok. Ilije; Franjo Ljevar, Antin; Terezija (Reza) Ljevar, Vinkova; Marija Ljevar-Veber; Božo Majdandžić, Lukin; Tomo Majdandžić, Petrov; Jela Pranjić, pok. Ante; Marko Pranjić, Perin; Anto Debeljak, Lovrin; Bosiljko Majdandžić, Markov; Dragan i Janja Mijatović r. Blažević; Ivo Blažević, Franjin; Božo Majdandžić, Lovričin; Marko Majdandžić, Matin; Pero Majdandžić, Franjin; Tomo Blažević, Ivin; Jurica Blažević, Petrov; Mato Blažević, Vidov; Pero Blažević, Mirkov; Jozo Debeljak, Sebastijanov; Petar Debeljak, Milin; Josip Debeljak, Perin; Marko Majdandžić, Nikin; Borislav Blažević, Vidov; Slavko Blažević, Stipin; Mato Debeljak, Petrov/Katušin; Hija Ljevar, Vidov; Ferdo Blažević, Nikin; Mato Majdandžić, Jurin; Tomo Debeljak, Milin; Franjo Majdandžić, Markov; Anto Majdandžić, Jurin; Anto Batković, Josin; Mirko Blažević, Josin; Vlado Blažević, Josin; Anto Ćosić, Josipov; Joso Ćosić, Josipov; Mato Debeljak, Ivin; Mile Debeljak, Markov; Tomo Kaurin, Pejin; Anđelka Majdandžić; Ljubomir Majdandžić, Ivin; Ljubica Rođak, r. Debeljak; Mira i Ruža, kćeri pok. Ane i Ilije Ljevar; Marko Blažević, Mirkov; Marko Debeljak, Vidov; Mato Majdandžić, Antin; Ivo Blažević, Josin; Franjo Debeljak, Jurin; Petar Debeljak, Matin; Ivica Blažević, Ivin; Mato Blažević, Nikin; Zoran Pranjić, Ivin; Jurica Blažević, Petrov; Zora Blažević, Pajina; Anto Bogdanović, Milin; Mile Bogdanović, Antin; Josip Debeljak, Perin; Mato Debeljak, Petrov; Niko Debeljak, Antin; Joso Majdandžić, Jurin; Ane Mijatović, r. Debeljak; Franjo Blažević, Markov; Joso Debeljak, Jurin; Božo Majdandžić, Lovrin; Franjo Debeljak i Joso Debeljak, Jurini; Jela Josipović, Stipina; Juro Kaurin, Pejin; Marko Bogdanović, Ićin; Ilija Debeljak; Stjepan-Braco Pranjić, Stipin; Drago Majdandžić, Đikin; Janja Debeljak, Antina; Nada Bogdanović; Nada Debeljak; Mato Majdandžić, Jurin; Dragica Ljevar, Perina; Ane Engre (Tubić); Rudo Ćosić, Josin; Mara Bogdanović, pok. Andrija.
Kapela na groblju Gradina (g. 2007.)
Povratnici u Stranjane i Matoševce, a najviše pok. Mile Debeljak i Mare, te Luce Bogdanović, kao i Markan Blažević, Milinčin, svoj doprinos su davali, i nastavljaju davati time što nekoliko puta godišnje groblje kose i čiste te uredno održavaju.
Podizanje 'kipa' na Pranjića raskršću u Stranjanimam
Stariji Stranjančani i Matoševljani se sjećaju ‘kipa’ i raspela na Pranjića raskrscu u Stranjanima, ozidanog od kamena. Njega je 1945. podigao Andrije Tubić, kao ispunjenje svoga zavjeta iz vremena Drugog svjetskoga rata. Međutim, poslije 25 godina, u zemljotresu 1969. ‘kip’ se srušio. Tada nije obnovljen, jer se razmišljalo o skorom podizanju kapele u Stranjanima. A pitanje obnavljanja 'kipa' ni kasnije, sve do najnovijeg vremena, više se nije pokretalo.
Istom negdje sredinom godine 2004. čuo se prijedlog Stranjančana koji više ne žive u Stranjanima, da se ‘kip’ na Pranjića raskrscu ponovno podigne. U taj posao se krenulo u lipnju 2005. Raščišćen je teren gdje je ranije stajao ‘kip’, a također poravnat i sav teren oko ‘kipa’. Mile Debeljak je nabavio potreban materijal, a betoniranje podloge i zidanje ‘kipa’ fasadnom ciglom je započelo početkom srpnja i završeno je za 10-ak dana. Dimenzije su mu 117x91x175 cm, a udubljenja ili niše za raspelo 67x53x77 cm. Uz pristanak Feliksa Batkovića i Jelice, Kajčine, ‘kip‘ je s ruba puta malo uvučen u Kajčinu bašču.
Pomišljalo se u početku da se stavi isto raspelo koje je tu stajalo od 1946. do 1969., a koje je sačuvala Anđa, kći Andrija Tubića, te poklonila Stipi Blaževiću, Slavkovom. Od toga se ipak odustalo i postavljeno je raspelo kojeg je Ane Bogdanović-Ninica, iz Ojdanića, bila nešto ranije poklonila za stranjansku crkvicu.
Na ‘kip’ je postavljena mramorna ploča s urezanim natpisom: BOGU NA SLAVU, A NAMA LJUDIMA NA SPASENJE! Godina 2005.
]Kip] na Pranjića raskršću (g. 2009.)
Čitavo vrijeme dok je ‘kip’ rađen, Mile Debeljak je nadgledao posao i pribavljao što je bilo potrebno. Početkom svibnja 2006. on je sa Stipom Grozdinim podigao drvenu ogradu kakao bi se spriječilo da se ‘kipu’ približavaju ovce i koze, a također i autobus koji tu ima svoju stanicu.
Za podizanje ‘kipa’, tj. čišćenje i uređenje prostora, nabavku potrebnog materijala i plaćanje majstora, te ograđivanje, veći dio potrebnih novčanih sredstva prikupio je od Stranjančana u Wiesbadenu, u Njemačkoj, Stjepan Pranjić (Braco), pok Stipe i Mare, a svoje priloge je dalo i više sudionika kod blagoslova ‘kipa’. Ovo su darovatelji koji su omogućili ponovno podizanje ‘kipa’ na Pranjića raskrscu: Ivica Blažević, Pajin; Slavenko Blažević, Pajin; Rudo Ćosić, Josin; Mato Ćosić, Josin; Ivo Ćosić, Josin; Darijo Jurić; Marinko Stojčević; Marinko Majdandžić, Tomin; Stjepan-Braco Pranjić, Stipin; Ferdo Blažević, Nikin; Vlado Blažević, Josin; Ivo Blažević, Vladin; Stjepan Blažević, Mirkov; Marko Blažević, Mirkov; Ivo Blažević, Josin; Ivica Blažević, Ivin; Franjo Blažević, Mirkov; Mišo Blažević, Antin; Pero Majdandžić, Tomin; Ivica Majdandžić, Tomin; Marko Ljevar, Perin; Pero Pranjić, Mirkov; Marko Blažević, Milin; Mirko Pranjić, Perin; Ruža Tomas, r. Ljevar, Anina.
Obnovljen ‘kip‘ na Ravnici u Matoševcima
U prošlom ratu (1992.-1995.) nije od vandalizma bio pošteđen ni ‘kip’ na Ravnici u Matoševcima. Lik raspetog Krista je skinut s križa i bačen u obližnju šumicu, a željezna rešetka koja je zatvarala nišu s raspelom skinuta je i odnesena.
Nakon što je ponovno podignut ‘kip’ u Stranjanima, pristupilo se također obnavljanju ‘kipa’ na Ravnici u Matoševcima. U kolovozu 2005. teren je raščišćen, oštećenja na kapeli popravljena, a zatim je na novi drveni križ postavljeno oveće raspelo od metala. Radi zaštite ‘kipa’, bilo je potrebno ograditi ga. To je krajem travnja 2006. i urađeno, a drvenu ogradu i kapiju postavili su Mile i Mare Debeljak.
]Kip] na Ravnici, u Matoševcima (g. 2006.)
Obnovljen ‘kip’ na Danۥlovom brdu
Oštećeni ‘kip’ na Danۥlovom brdu u Matoševcima, kojeg je 1972. podigao Petar Debeljak, Jos'pov, obnovili su početkom rujna 2005. Josip, Mato i Mile, sinovi pok. Petra Debeljaka. Betonsku kućicu na betonskom podnožju pokrili su novim limom, a u kućicu stavili omanji Gospin kip, i zatvorili ga staklenim prozorčićem.
Gospin kip ]krajputaš] u Matoševcima, na Danlovom brdu (g. 2008.)
Veliki drveni križ u Batkovićima učvršćen u zemlji
Velikom drvenom križu u Batkovićima prijetila je opasnost da padne, jer je dio koji se nalazio u zemlji istrunuo. Zato se Mile Debeljak, Sekin, pobrinuo da se u zemlju ukopa betonski držač koji inače služi za učvršćivanje drvenih bandera za struju, i križ je sada uz njega pričvršćen i stabilan.
Drveni križ u Batkovićima (g. 2009.)
Podignut križ u Ljevarima
Kada su 2005. godine obnavljani križevi 'krajputaši' u Stranjanima na Pranjća hanu, i u Matoševcima na Ravnici, rodila se ideja i zamisao kod nekih od Ljevara, a naročito se torn mišlju bavio i pok. Mile Debeljaka, Sekin, da se jedan križ podigne i u Ljevarima. U ljeto 2009. to je i ostvarena, i na uzvišici 'kod cera', na zemlji Mande Bogdanović, r. Ljevar - Njemčeve, podignut je željezni križ s betonskim podnožjem, visine 5,5 m iznad zemlje i širine poprečnih krakova ukupno 2,5 m. Na križ je na strani koja gleda prema Gradini, točnije Božinjcu, postavljena neonska rasvjeta (3 okomite i dvije vertikalne neonske cijevi dužine po 120 cm), i može se vidjeti iz pravca crkvice u Stranjnima i iz Ružića u Matoševcima, a najbolje od kuća s Čardaka.
Novčane priloge za križ dao je 31. srpnja 2009. veći broj Stranjančana i Matoševljana, koji su sudjelovali u misi i blagoslovu novopodignutog križa, a neki nakon toga.
Evo imena svih darovatelja: Batković Anto, Josin; Batković Marko, Vidov; Blažević Ane, Markova; Blažević Anto, Markov; Blažević Ferdo, Nikin; Blažević Franjo, Markov; Blažević Marko, Milinčin; Blažević Marko, Mirkov; Blažević Mato, Ivičin; Blažević Mato, Nikin; Blažević Mato, Vidov; Blažević Slavenko, Pajin; Blažević Stipo, Zorkin; Blažević Stjepan, Markov; Blažević Vlado, Josin; Bogdanović Anto, Milin; Bogdanović Ljilja, Antina; Bogdanović Manda, Nikina; Bogdanović Marko, Ićin; Brkić Anto; Brkić Božo; Ćosić Mario i Antonela r. Debeljak; Ćosić Marko, Josin; Ćosić Mato, Josin; Debeljak Mile, Perin; Ljevar Anto, Slavkov; Ljevar Franjo, Antin; Ljevar Hija, Vidov; Ljevar Mara, Slavkova; Ljevar Marko, Perin, Majdandžić Ivica, Tomin; Majdandžić Ivo, Mirkov; Majdandžić Marinko, Tomin; Majdandžić Mato, Antin; Majdandžić Mato, Jurin; Majdandžić Tomo, Petrov; Debeljak Mare, Milina, Pranjić Darko, Mirkov; Pranjić Ivan, Mirkov; Pranjić Ivo, Nikin; Pranjić Mirko, Perin; Pranjić Zoran, Ivin; Pranjić Pero, Mirkov; Pranjić Stjepan-Braco, Stipin; Šalić Ane, Markova; Špoljarić Branko i Mira r. Ljevar; Komljenović Jela i Marijan Manda, kćeri Stipe Debeljaka; Tomić Grgo.
Svojim dobrovoljnim radom su se oko podizanja križa angažirali Ilija Ljevar, Vidov; Stipo Vulić, Grozdin; Rudo Ćosić, Josin; i fra Velimir.
Željezni križ s električnom rasvjetom (g. 2009.)
(Iz knjige Stranjani i Matoševci. Spomen da im se sačuva, koja se u PDF formatu može preuzeti OVDJE...)