Rudo Ćosić preuzeo i uredio očevu kuću
Kuću Jose Ćosića, JosJpovog, bili su zauzeli i nekoliko godina u njoj boravili Srbi izbjegli iz Glamoča. Kada su oni kuću napustili, Rudo, sin Josin, pobrinuo se da se popravi što je bilo potrebno kako bi se u njoj moglo stanovati. Dok je Joso bio živ, češće je preko godine u nju dolazio i ostajao po nekoliko dana.
Nakon odlaska u Mirovinu, Rudo i njegova supruga Anđelka su odlučili napustiti Njemačku, gdje su duže vremena radili, i život nastaviti u Stranjanima. Povratili su se u Stranjane u ljeto 2008. godine, kuću potpuno sredili i namjestili za ugodan boravak, te također uredili kućno dvorište i očistili od korova i drugog raslinja većinu zemljišnog imanja koje je više godina bilo zapušteno.
Kuća Rude Ćosića, Josinog (g 2009.)
Sada Rudi i Anđelki rado i češće dođe Rudina sestra Finka i brat Marko iz Zagreba, a naročito prigodom održavanja godišnjih Susreta Stranjančana i Matoševljana, krajem mjeseca srpnja, i druga Rudina braća s cijelim obiteljima koji trenutno žive i rade u Njemačkoj. Njihova kuća je već postala mjesto u kojem se rado okupljaju ili navraćaju i drugi, kako povratnici tako i povremeni posjetioci sa strane, a što je još posebno važno, raniji povratnici u Stranjane i Matoševce imaju u Rudi i Anđelki oslonac i značajnu pomoć u raznim potrebama.
Vikend-kuće podigli Anto i Ilija Ljevar i Franjo Blažević
Anto Ljevar, Andrijev, sa suprugom Anom r. Ivić, i Ilija Ljevar, Vidov, dolazili su kroz 2003. godinu vrlo često na svoja nekadašnja kućišta u Ljevarima. Krčili su izraslo žbunje i raščiscavali temelje porušenih svojih kuća. Želja im je bila da sebi naprave kakvo sklonište u kojem bi mogli povremeno boraviti. I u tome su u ljeto 2004. godine uspjeli.
Anto je sebi podigao prvo drveni 'kućerak' od ambara kojeg mu je ustupio Mile Debeljak, a njemu ga dao Joso Ćosić. Taj je 'kućerak' kasnijim nabavkama materijala i dogradnjama od cigle proširivana, tako da je to sada zidana kućica s nekoliko prostorija.
Vikend-kuca Ante Ljevara, Andrijinog (g. 2007.), koristi se povremeno
Ilija Ljevar je sebi uz temelje porušene kuće ozidao novu kućicu, a podigao i malu drvenu šupu. Cement i šljunak za temelje, te ciglu, drvene grede i dasku je sam nabavio, a crijep mu je sa svoje stare kuće dao Mile Bogdanović, Bebin.
Vikend-kuće Ilije Ljevara, Vidovog (g. 2009.)
Kad su Iliji počeli dolaziti supruga Jozefina i njezini roditelji, a i dugi, ta se kućica pokazala malenom. Zato je u ljeto 2009. godine podigao i drugu, s jednom prostorijom u prizemlju i s povišenim potkrovljem.
U navedene kućice je uvedena i voda najprije iz bunara kod kuće Ante Ljevara, a 2008. s izvora Slavka Ljevara, ispod Ivankova. U ljeto 2006. do kuća im je dovedena i struja.
Anto sa suprugom Anom i Ilija u svojim stranjanskim kućama proborave dobar dio godine, od proljeća do jeseni.
Franjo Blažević, Marka Ruz'noga, također se odlučio i u blizini nekadašnje porušene očeve kuće podigao 2009. zidanu novu vikend-kuću, koja ima jednu oveću prostoriju i kupatilo u prizemlju i drugu prostoriju u visokom potkrovlju. Izlijevanje temelja i zidanje je pogodio s majstorom, a pokrivanje kuće, ugractivanje stolarije i neke druge radove obavio je sam.
Vikend-kuća Franje Blaževića, Markovog (g 2009.), koristi se povremeno
Mirko Pranjić, Perin, često dolazi i pazi na svoju kuću
Izbjeglice Srbi iz Glamoča boravili su u Mirkovoj kući do početka 2002. godine, kad su, nakon što je Mirko dobio rješenje o povratu imovine, iz nje izašle i sa sobom odnijele sav namještaj. Mirko je sa sinovima očistio i okrečio kuću, postavio novu limariju, unio u nju nešto najnužnijeg namještaja kojeg je dobio od Caritasa banjolučke biskupije, i osposobio je za boravak. On vrlo često dolazi i ostaje po više dana u svojoj kući, da štogod uradi i izvuče kakvu korist od zemlje i voćki, naročito šljiva za rakiju.
Kuća Mirka Pranjića, Per'nog (g. 2007.), koristi se povremeno
Vlado Blažević, Josin, svoje kuće nije zapustio
U kući Vlade Blaževića, Josinog, neko vrijeme su bili izbjeglice, Srbi iz Vozuće. Nakon što su iz nje iselili, Vlado je sa suprugom Anđom i sinovima Josipom i Ivanom kuću uredio i namjetio najnužnijim stvarima, te povremeno dolaze i u njoj proborave po nekoliko dana. Uz kuću je bila prije dograđena jedna prostorija, ali nije bila natkrivena, pa je u torn dijelu prokišnjavalo. Godine 2006. taj dio je natkriven kosim krovom na jednu vodu, a natkriven je i ulaz u kuću.
Kuća Vlade Blaževića, Josinog (god. 2009.), koristi se povremeno
Josip i Mato Debeljak, Perini, obnovili dio svojih kuća
Kuću Petra Debeljaka srpske izbjeglice iz Glamoča su koristile kao štalu u koju su zatvarali ovce. Tako su korištene još neke kuće u Matoševcima, a u to se uvjerila i Doris Pack, zastupnica u Europskom parlamentu i predsjednica Odbora za odnose s jugoistočnom Europom, kad je jednom zgodom s biskupom Komaricom došla u Matoševce.
Josip, sin Petrov, očistio je kuću od zaostalog ovčjeg gnojiva, a u ljeto 2007. godine je podove i zidove dobro očistio, okrečio dvije prostorije i hodnik, postavio na pod laminat, stavio u sobe dva nova prozora i vrata, postavio nova ulazna vrata i drvenu ogradu na ulazu u kuću.
Kuća Josipa i Mile Debeljaka, Petrovih (g. 2007.)
I Petrov sin Mato se dao na obnavljanje svoje kuće. Kako su pljačkaši s nje poskidali i odnijeli sva vrata i prozore, postavio je nova ulazna vrata, a i unutarnja vrata na nekoliko prostorija, te više manjih i većih prozora. Unio je u kuću i nešto najnužnijeg namještaja.
Kuća Mate Debeljaka, Petrovog (g. 2009.), koristi se povremeno
Sada Josip i Mato sa svojim obiteljima imaju gdje boraviti kada dođu iz Hrvatske, a dosad su dolazili vrlo rado i dosta često.
Novi krov na kući Zore Blažević, Pajine
U kući Zore-Ruže Blažević, Pajine, boravio je više godina mlađi bračni par iz Kupresa. Kad je Zora dobila rješenje o povratu imovine, oni su iz kuće iselili i vratili se u Kupres, ostavivši iza sebe kuću zapuštenu i dosta oštećenu. Još ranije su iz nje prodali peć i instalacije centralnog grijanja.
Da ne bi kuća i dalje propadala, naročito zbog oštećenja na krovu i dotrajalosti krovne građe i crijepa, Zora se s djecom dogovorila da se na kući promijeni krov. U proljeće 2007. zamijenjena je skoro sva krovna drvena konstrukcija, postavljen novi crijep i limarija, u unutrašnjosti kuće sa zidova poskidani stari tapeti i zidovi okrečeni te od korozije očišćena i obojena balkonska ograda. Također je promijenjena ograda na bunaru i stavljen na njega novi krov.
Kuća Blažević Zore-Ruže, Pajine (g. 2008.), koristi se povremeno
Marko Blažević, Mirkov, proširio kuću i u njoj boravi
U kući Marka Blaževića na Tučjaku također su bile useljene srpske izbjeglice iz Glamoča. Nakon što su izbjeglice iz nje iselile, Marko je u vremenu od 2005. do 2008. kuću posve obnovio i proširio, imanje nanovo ogradio betonskim stupovima i žičanom mrežom, voćnjak popunio novim sadnicama šljiva, krušaka i drugog voća. On i supruga Zora često dolaze i kod svoje kuće provedu dosta vremena preko cijele godine, u vrtu zasade ponešto od povrća, otresu i pokupe šljive za kom i ispeku rakiju.
Kuća Blažević Marka, Mirkovog (g. 2008.), koristi se povremeno
Anto Bogdanović, Jurin, ne zapušta svoje kuće
Anto Bogdanović, Jurin, koji s obitelji živi u Hrvatskoj, u svojoj je kući u Stranjanima, nakon izlaska srpskih izbjeglica iz nje, popravio što je bilo pokvareno ili oštećeno i uredio je za stanovanje. Sa suprugom i djecom dođe nekoliko puta godišnje i proboravi po više dana, te uradi što je potrebno, a na kuću inače pazi Luce Bogdanović.
Kuća Bogdanović Ante, Jurinog (g.2007.), koristi se povremeno
Mato Majdandžić, Antin, uredio kuću i u njoj boravi povremeno
U kući Mate Majdandžića, Antinog, neko su vrijeme boravile srpske izbjeglice iz Glamoča, a kad su se isehli, kuću su napustili u dobro očuvanom stanju. Mato, koji se sa suprugom Marom nalazi u Austriji, gdje je radio i sada čeka umirovljenje, češće sa suprugom dolazi svojoj kući u Matoševce i u njoj provede neko vrijeme.
Kuća Mate Majdandžića, Antinog (g 2009.), koristi se povremeno
Obnavljanje kuće Stjepana-Brace Pranjića, Stipinog
Srpske izbjeglice koje su od 1995. godine boravile neko vrijeme u kući Stjepana-Brace Pranjića, Stipinog, devastirale su kuću, i kad su je napuštale sve je pokupljeno i odneseno. Razbijanjem prozora i provaljivanjem u kuću devastiranje je nastavljeno i kasnije. Kuća je bila ugrožena i urušavanjem betonske podzide iznad kuće.
Stjepan sa suprugom Ankicom već dugi niz godina živi i radi u Njemačkoj, i nije se osobno mogao angažirati oko obnavljanja vlastite kuće, a pitao se ima li uopće smisla i obnavljati je. Na kraju se ipak odlučio da obnovi barem njezin jedan dio. Brigu o tome i vođenje posla povjerio je Rudi Ćosiću, i Rudo je sa Stipom Vulić, Grozdinim, u ljeto 2009. uklonio urušenu betonsku podzidu iznad kuće, a u kući ostaklio razbijeni prozor, okrečio zidove i uredio podove u kuhinji i u dvije sobe, zatim u kupatilu i hodniku. U planu su još neki poslovi, a prioritet će bin' zamjena dotrajalog krova, kao i dovođenje vode do kuće i u kuću.
Ovim poduzetim radovima omogućuje se Stipi i Ankici da u svojoj kući borave kad se odluče da dođu i htjednu neko vrijeme provesti u svom kraju.
Kuća Stjepana-Brace Pranjića, Stipinog (g 2009.)
Podignuta nanovo vikendica Svjetlane Lučić-Ljevar, Josine
Kao i većina kuća i dragih građevina u Stranjanima i Matoševcima, srušena je i vikendica Svjetlane Ljevar-Lučić, koja se nalazila u Bukovcu, blizu mostića za Ljevare. Na istom mjestu 2007. podignuta je nova.
Vikendica Svjetlane Lučić, r. Ljevar, Josine (g. 2007.)
Mirko Majdandžić, Ivin (Kajkin), želi se vratiti i živjeti u Matoševcima
Kuća Mirka Majdanžića, Kajkinog, u Matoševcima je do temelja srušena. On bi se sa suprugom Dragicom želio vratiti u svoj kraj, ako bi mogao sebi napraviti kuću. Zato se obratio na hrvatsku Vladu molbom za pomoć u građevinskom materijalu. Pomoć mu je obećana, ali još čeka službeno rješenje, a zatim i da mu se materijal isporuči.
Mirko nije čekao pomoć skrštenih ruku, nego je češće sa sinovima dolazio iz Hrvatske, raščišćavao svoju zemlju i teren gdje bi gradio kuću. Da bi u tim zgodama imao gdje boraviti, njegov sin Anto je podigao drvenu baraku u Ružićima, na zemlji brata Ljubomira.
Baraka Ante Majdandžića, Mirkovog (g. 2008.), podignuta u Ružićima, pokraj kuće strica Ljubana
(Iz knjige Stranjani i Matoševci. Spomen da im se sačuva, koja se u PDF formatu može preuzeti OVDJE...)