Najstariji sačuvani popisi iz sredine 18. stoljeća, apostolskih vikara u Bosni, biskupa fra Pave Dragičevića (g. 1743.), i biskupa fra Marijana Bogdanovića (g. 1768.), navode u Stranjanima sljedeća prezimena katolika: Abramspaić, Adrovac, Barišić, Bukvić, Ciganović, Cvitković, Domaćinović, Gibić, Glavašević, Jarčević, Jelić, Jerković, Jurić, Knežević, Komarica, Lipovac, Lovrić, Nikolašević, Stević, Topić i Uvalić; a u Matoševcima: Abramspaić, Andrijević, Batković, Blažević, Božić, Debeljak(ović), Jakobašić, Jurić, Klečinović, Kovačević, Lipovac, Ljevar, Majdandžić, Martinović, Matošević, Mihić, Popić, Spaić, Stipić, Šimić, Tomašević i Uvalić. Osim katolika u to vrijeme pripadnika drugih vjera u tim selima nije bilo.
U Stranjanima se u kasnije vrijeme nije održalo nijedno od navedenih prezimena, a nadošla su i proširila ova: Barišić, Batković, Blažević, Bogdanović, Ćosić, Debeljak, Kaurin, Ljevar, Majdandžić, Pranjić, Šalić i Tubić. U Matoševcima su se od prvotnih zadržala samo prezimena: Batković, Blažević, Debeljak i Majdandžić, i ona su se očuvala sve do najnovijih vremena, a pojavila su se, kao nova, prezimena: Bogdanović i Pranjić.
Barišići
Matična knjiga krštenih i vjenčanih župe Ivanjska pokazuje da je u Stranjanima bilo Barišića krajem 18. stoljeću.38 Odakle su ti Barišići stigli u Stranjane, nije se moglo ustanoviti, a prema izvještaju-popisu apostolskog vikara u Bosni, biskupa fra Pave Dragičevića, g. 1743. bilo ih je u župi Ivanjskoj, u selima Dragnić i Rajkovica,39 a prema popisu biskupa fra Marijana Bogdanovića g. 1768. ima ih u Miloševcima i Dolini,40 te u banjolučkoj župi, u selima Debeljaci i Petrićevac.41 Tih Barišića je u Stranjanima u prvim destljećima 19. st. nestalo.
Ponovno se Barišići pojavljuju u Stranjanima oko 1975. Bio je to Mato Barišić sa svojom obitelji, koji su se doselili iz sela Zasavica, župa Dobretići, i boravili u Stranjanima do 1995., kad su, kao i svi drugi Stranjančani, morali napustiti svoje dvije kuće i ostaviti imanja te otići u Hrvatsku.
Batkovići
Među starijima se pripovijedalo da je nekada u Matoševcima na spahijinom imanju živio i neki Ciganin, koga su nazivali Batko, da se on nakon dolaska austrougarske vlasti u Bosnu i Hercegovinu g. 1878. i odlaska spahije pokrstio, da je od Batka postao Batković, te da od njega vuku korijen i prezime matoševački Batkovići42. To pripovijedanje, međutim, ne može biti točno, jer su Batkovići živjeli u Matoševcima puno vremena prije navedenog vremena. Naime, u popisu katolika iz g. 1743. kojeg je načinio apostolski vikar u Bosni, biskupa fra Pavao Dragičević, u Matoševcima se navodi jedna porodična zadruga na čijem je čelu bio Andrija Bathcovich, a imala je deset odraslih članova i četvero djece. Njihova imena nisu poznata, ali je vjerojatno da su Andrijevi sinovi bili Mile, koji se oko 1768 oženio s Anom r. Marić, i Marko, koji se oko 1784. oženio s Anđom r. Matić. Mile i Ana su imali djecu: Andrija, Filipa, Luku, Barbaru, Vida, Andriju, Lucu i opet Vida, i ta se loza proteže sve do današnjih dana; a Marko i Anđa su imali sina Ivu.
Godine 1768., prema popisu apostolskog vikara, biskupa fra Marijana Bogdanovića, postojala je u Matoševcima također jedna porodična zadruga Bat/c/hovich-a, a na njezinom je čelu stajao Petar Bat/c/hovich, i imala je trinaest odraslih članova i sedmero djece. Jedno od te djece vjerojatno je bio sin Martin, koji se kasnije oženio s Anom r. Blažević, i imali su osmero djece: Nikolu, Jerku, Josu, Jelu, opet Josu, Ivku, Ivu i Luciju.
Nije moguće sa sigurnošću utvrditi kada i odakle su prvi Batkovići doselili u Matoševce, a velika je vjerojatnost da su došli iz nekadašnje župe Majdan (Stari), po svoj prilici iz sela Batkovci, pa bi moglo biti da upravo od tog naziva dolazi i njihovo prezime. Sredinom 18. st. (1743. i 1768.) Batkovića nema u drugim mjestima Bosne i Hercegovine.
U drugoj polovici 19. st. Batkoviće nalazimo i u Stranjanima, gdje su prešli iz Matoševaca.
Blaževići
U Matoševcima je postojala u prvoj polovici 18. st. jedna porodična zajednica Blaževića, s ukupno dvanaest članova.43 Odakle su stigli u Matoševce, nije poznato. A u to su vrijeme dvije porodične zajednice Blaževića bile i u selu Bukovici. U jednoj od tih zajednica glava je bio Andrija Blažević, a brojila je šest odraslijih članova i sedmero djece.44 Matoševci, kao i Bukovica, tada su, zajedno sa svim drugim selima koja danas tvore župe Barlovce i Trn, bili u sastavu župe Ivanjska.
Godine 1768., prema izvještaju-popisu kojeg je u Rim poslao apostolski vikar, biskup fra Marijan Bogdanović, u župi Ivanjska nalazimo Blaževiće također u selima Šimići, Kuljani i Petrovići.45 U Šimićima taj popis navodi porodičnu zajednicu na čijem je čelu bio Pavao Blažević, a brojila je sedam odraslih članova i troje djece. Pavao Blažević se morao u Šimiće doseliti iz Bukovice, i posve je vjerojatno da je pripadao porodičnoj zajednici naprijed spomenutog Andrije Blaževića. Jedan od sinova Pavla Blaževića, imenom Anto, vjenčao se 1790. s Vidom Lovrić, iz Majdana.46 Oni su u braku dobili šest sinova i dvije kćeri: Milu, Pavla, opet Milu, Mariju, Marka, Jelu, Ivu i Petra. Anto Blažević se sa svojom obitelji iz Šimića doselio u Stranjane negdje između 1810. i 1815., a svakako prije 1818., jer se te godine oženio njegov sin Mile s Marijom r. Ljevar, a kao mjesto boravka su u matičnoj knjizi vjenčanih navedeni Stranjani.47 Slijedile su kasnije i ženidbe Pavla (ženio se triput)48, Marka (ženio se triput)49, Ive (ženio se dvaput)50 i Petra51, i za sve njih su navedeni Stranjani kao mjesta boravka. Iz ovoga što je navedeno jasno izlazi da su prvi Blaževići došli u Stranjane iz Šimića, a u Šimiće su došli iz Bukovice.
Blaževići su se iz Stranjana proširili u Orlovac. Petar-Pejo Blažević, sin Pavla-Paje i Kate r Ivanković, koji se 1887. oženio s Marijom r. Bijelić, imao je s njom 11-ero djece. Kad mu je umrla supruga on se 1906. oženio po drugi put s Janjom r. Kaurin, i s njom dobio još dva sina, a potom je s njom i svom živom djecom iz 1. i 2. braka, krajem 1909. ili početkom 1910. odselio u Orlovac, gdje im se rodilo još jedno dijete.
Matoševački Blaževići, od g. 1743., i stranjanski Blaževići, negdje od g. 1812./1813., zadržali su se u ta dva sela u više loza kroz 7, odnosno 8 generacija, sve do pred kraj 20. st., do 1995. godine.
Bogdanovići
U župi Ivanjska, prema izvještaju-popisu apostolskog vikara u Bosni, biskupa fra Pave Dragičevića, god. 1743. Bogdanovićâ je bilo u selima Ojdanići, Motike i Orlovac.52 A od drugih mjesta, bilo ih je u župi Banja Luka, selo Priječani, i u župi Kreševo, selo Tomići.53 Apostolski vikar u Bosni, biskup fra Marijan Bogdanović ih navodi 1768. u Motikama i Orlovcu,54 ali ne i u Ojdanićima. Bilo ih je i dalje u župi Kreševo (grad), a također u župi Blato /Mostarsko/, selo Biogradci, i u Jajcu, selo Seoci.55
Bogdanovići se u Matoševcima pojavljuju u drugoj polovici 19. st., preciznije 1873. godine. U Matoševce se iz Ojdanića doselio Nikola Bogdanović, sin Jure i Ivke r. Džolić, koji se 1865. oženio s Mandom r. Majdandžić, kćerkom Ilije i Janje r. Batković, iz Matoševaca. U Ojdanićima im se rodilo dvoje djece, a nakon doseljenja u Matoševce još petero.
Kako izgleda, Nikola se nakon nekog vremena s obitelji preselio u Stranjane, gdje mu se sin Andrija 1898. oženio s Anom r. Kurtović. Njihovi sinovi Ivo-Ića i Juro su sa svojim obiteljima živjeli u Stranjanima, dok je sin Anto, zvani Bebo, nakon ženidbe 1922. s Mandom r. Blažević, otišao živjeti u Matoševce, u Sančevici. Negdje sredinom prošlog stoljeća iz Matoševaca je u Stranjane doselio Antin sin Andrije sa svojom obitelji, a oko 1960. u Stranjane se povratio i Anto-Bebo sa suprugom Mandom i drugom djecom. Od tada Bogdanovića u Matoševcima više nije bilo.
Ćosići
Najstariji poznati popisi katoličkih porodičnih zajednica i obitelji u Bosni i Hercegovini, koje su 1743. i 1768. sastavili i poslali Apostolskoj Stolici u Rim apostolski vikari u Bosni, biskupi fra Pavao Dragičević i fra Marijan Bogdanović, navode u tim popisima Ćosiće u više župa. Godine 1743. Ćosića ima u župama: Livno, selo Čelebić; Duvno, selo Brišnik; Jajce, sela Vakuf i Jeleč; Majdan, selo Majdan-Batkovci; Banja Luka, selo Petrićevac; Kotor Varoš, selo Zabrđe; Vareš, selo Tirići.56 U župi Ivanjska ima ih u selu Trn.57 I godine 1768. se navode u većini tih župa, a i u nekoliko drugih, tako: u Vodičevu, selo Volar; u Bihaću, selo Pozavalje; i u Komušini, selo Prieprosta.58
Ćosića u to vrijeme nema u Stranjanima, pa bi se lako moglo pomisliti da su stranjanski Ćosići porijeklom iz nekog drugog mjesta, možda iz sela Sasine, staromajdanske župe, iz koje potječe i većina drugih prezimena donedavnih Stranjančana i Matoševljana. Ali to ipak ne stoji.
Prvi Ćosić nije u Stranjane doselio niotkud sa strane, nego je jedan od stranjanskih stanovnika, prezimenom Bukvić, uz to prezime dobio i drugo – Ćosić, koje se potom jedino i zadržalo. Bukviće (Buchva) u Stranjanima navodi 1743. u svom izvještaju-popisu naprijed spomenuti apostolski vikar, biskup fra Pavao Dragičević59, a 1768. i apostolski vikar, biskup fra Marijan Bogdanović.60 Kako je zapisano u matičnoj knjizi krštenih župe Ivanjska, 18. rujna 1833. u Stranjanima je rođeno, a 22. rujna kršteno dijete kojemu je dano ime Jela. Kao Jelin otac upisan je Ivo, i navedeno prezime, ali je list na tom mjestu oštećen, pa se ne može znati o kojem se prezimenu radi, a odmah u nastavku se navodi da se on drukčije (alias) prezivao Bukvić, a kao Jelina majka upisana je Anastazija r. Kasapović, rodom iz Motika.61 Ono što se zbog oštećenja lista u matici krštenih nije moglo doznati iz prethodne ubilježbe, doznalo se iz ubilježbe rođenja i krštenja drugog Ivina i Anastazijina djeteta. Naime 17. svibnja 1838. rodio im se, a 20. svibnja je kršten Joso, a kao prezime oca Ive naveden je Ćosić.62 Radilo se o istim roditeljima kćeri Jele i sina Ive, pa prema tome iz ove druge ubilježbe, u kojoj se navodi da je Ivino pezime Ćosić, a da je majka djeteta Anastazija r. Kasapović, zaključuje se da je prezime Ćosić bilo i na oštećenom mjestu i u ubilježbi krštenja kćeri Jele, i da je Ivino prvo prezime, koje je nosio ranije, bilo Bukvić. Prateći dalje matice krštenih župe Ivanjska, a potom župe Barlovci, potomci Ive Bukvića Ćosića i Anastazije r. Kasapović kasnije se, sve do danas, prezivaju samo Ćosić.
Debeljaci
Biskup fra Pavao Dragičević, apostolski vikar u Bosni, u svom izvještaju-popisu katolika u Bosni i Hercegovini iz godine 1743., poslanom u Rim Apostolskoj Stolici, navodi u Matoševcima dvije porodične zajednice: glava jedne je bio Mile Debeljaković, i u njoj se nalazilo šestero odraslih članova i osmero djece; a na čelu druge je bio Stjepan Debeljaković, i imala je tri odrasla člana i dvoje djece. Dvije porodične zajednice istog prezimena naveo je u Matoševcima i biskup fra Marijan Bogdanović u svom izvještaju Apostolskoj Stolici iz godine 1768. Starješine obadviju zajednica bili su, prema imenima, oni isti koji su navedeni i u izvještaju iz godine 1743. U zajednici na čijem se čelu nalazio Mile Debeljaković bilo je čak trinaest odraslih članova i sedmero djece, dok je u onoj Stjepana Debeljakovića bilo petero odraslih i troje djece. Tih godina se prezime Debeljaković ne navodi ni u jednoj drugoj župi u Bosni i Hercegovini, što znači da oni izvorno pripadaju Matoševcima, i da se nisu u Matoševce odnekud doselili, a prezime je kasnije poprimilo oblik Debeljak, i proširilo se i po drugim mjestima, uglavnom oko Banje Luke.
Kaurini
Prezime Kaurin, kao i varijante toga prezimena: Kaurac, Kaurinović, Kaurčić, ne nalazimo u popisima apostolskih vikarâ u Bosni, biskupa fra Pavla Drgičevića i fra Marijana Bogdanovića iz god. 1743. i 1768., pa ih, prema tome, u to vrijeme nije bilo ni u Stranjanima, gdje su se tek kasnije pojavili. Prvi koji se navode u matici krštenih župe Ivanjska bili su Marko Kaurac i supruga Janja r. Sedić, iz Sasine, i njihov sin Josip, rođen u Stranjanima 31. siječnja 1872., a kršten 2 veljače.63
Već kod upisa rođenja i krštenja njihova sljedećeg djeteta, kćeri Marije, 26. rujna, odnosno 5. listopada 1873., Markovo prezime je Kaurin, a Janjino djevojačko prezime je Pranjić, umjesto ranijega Sedić, i navodi se da je iz Majdana.64
Taj Kaurac-Kaurin Marko sa suprugom Janjom je u Stranjane po svoj prilici doselio iz župe Sasina, vjerojatno iz sela Škrljevite, gdje je prezimena Kaurina, odnosno Kaurinovića bilo i najviše, a možda i iz Kruhara ili iz Šeovaca. Nešto kasnije se iz Sasine doselio u Stranjane i Juro Kaurin, sin Petra i Janje r. Kozić, koji se 1896. vjenčao s Marijom r. Jurić.
Ljevari
Izvještaji-popisi iz 1743. i 1768. apostolskih vikara u Bosni, biskupa fra Pave Dragičevića i fra Marijana Bogdanovića, u nijednoj župi bosansko-hercegovačkog Apostolskog vikarijata ne navode Ljevare. Prezime je nastalo kasnije, sigurno u svezi sa kopanjem željezne rude i lijevanjem željeza u području Majdana. U Stranjanima se Ljevari pojavljuju istom u drugoj polovici 19. st., kada se iz Bijele Nedilje, župa sasinska, vjerojatno poslije 1818. godine, doselio Nikola Ljevar sa svojim oženjenim sinovima Damjanom, Ivom, Markom i Filipom i neudanom kćerkom Katom. Nikola je bio oženjen s Katom r. Tukara, iz sela Škrljevite, koja je po svoj prilici umrla prije njegova doseljenja u Stranjane, a on je umro 10. ožujka 1830., u stotoj godini života, i sahranjen je na groblju Crkvinama.65
Jedna obitelj Ljevara je oko 1920. prešla u Matoševce, i nastanila se u Paetnjaku, tako da ih je otad bilo i u tom selu.
Majdandžići
Majdandžići zajedno s Batkovićima spadaju među najstarije stanovnike za koje se zna u Matoševcima.
Godine 1743., prema popisu katolika u Bosni i Hercegovini, kojeg je sastavio i poslao u Rim apostolski vikar, biskup fra Pavao Dragičević, u Matoševcima je bila jedna kuća na čijem je čelu stajao Petar Maidangia, a imala je deset odraslih članova i troje djece. Za pretpostaviti je da je prezime Maidangia u tom slučaju označavalo mjesto porijekla, a to bi bila župa Majdan, odnosno selo Majdan-Batkovci. Koje je bilo njihovo pravo prezime dok su boravili u Majdanu, zasad ne znamo. A prema popisu katolika što ga je napravio i također poslao u Rim apostolski vikar, biskup fra Marijan Bogdanović, godine 1768. u Matoševcima se nalazila kućna zajednica ili zadruga kojoj je glava bio Marko Maidançich, a imala je devet odraslih članova i desetero djece. Matoševački Majdandžići su, prema tome, potomci Majdangia i Majdançicha, i vrlo je vjerojatno, gotovo posve sigurno, da su porijeklom iz nekadašnje majdanske župe. Godine 1743. i 1768. u župi Ivanjskoj Majdandžića je bilo i u selima Motike i Duljilo-Miloševci,66 te u župi Uskoplje, selo Dobrošin.67
Osim za imena glavara spomenutih porodičnih zajednica u Matoševcima iz 1743. i 1768., imena drugih članova tih zajednica nisu poznata. Može se ipak pretpostaviti da su jednoj od tih zajednica pripadali Nikola, Anto i Petar Majdandžić, o kojima znamo već nešto više iz matičnih knjiga krštenih župe Ivanjska. Naime Nikola i Veronika r. Lipovac, s kojom je bio oženjen, imali su osmero djece; Anto je bio oženjen s Janjom r. Petrušić, i imali su devetero djece, a Petar je bio oženjen s Ružom Kozić, i imali su petero djece. Od tih Majdandžića potječu svi Majdandžići koji su se održali do najnovijeg vremena, uključujući i one koji su iz Matoševaca prešli u Stranjane.
Marići
Prezimena Màrīć i Márić postoje u Stranjanima 50-ak posljednjih godina, a pojavila su se u drugoj polovici prošlog stoljeća, iz dva različita korijena. Najprije se Franjo Màrīć, sin Ive i Mare r. Stojčević, iz Motika, 1961. oženio sa Zorkom Šalić, kćerkom Ive Šalića i Janje r. Durbić, te došao k njoj u kuću. U braku su imali jednog sina i četiri kćeri. Màrīće inače nalazimo u Motikama godine 1768., i to u četiri kuće.68 Tu ih nije bilo 1743., ali je te godine jedna kuća Màrīća postojala u selu Volar,69 župa Majdan, pa nije iskljčeno da su se Màrīći odatle doselili u Motike.
Par godina kasnije Josip Márić, iz Podravske Slatine, oženio se s Jelom r. Pranjić, došao joj u kuću i do 1995. su živjeli u Stranjanima.
Pranjići
Apostolski vikari u Bosni, biskupi fra Pavao Dragičević i fra Marijan Dragičević, u svojim izvještajima-popisima iz 1743. i 1768. ne navode prezimena Pranjić ni u jednoj župi Bosne i Hercegovine, a u više župa navode prezime Pranić. Prema Dragičevićevu popisu ima ih, među ostalim, i u župama Majdan, selo Rudino-Žabari, i Ivanjska, selo Dragnić i Šargovac.70 Radi li se o istim korijenima, i da li je iz prezimena Pranić nastalo prezime Pranjić, ne da se utvrditi.
Žitelji prezimenom Pranjić u Stranjanima se pojavljuju u prvoj polovici 19. st., ali ono što se moglo utvrditi, jedna loza stranjanskih Pranjića je nastala od Jurića, promjenom prezimena, i imaju svoje porijeklo u Ojdanićima. Naime, Petar Jurić i Kata r. Josipović, koji su se vjenčali oko 1825., u matičnoj knjizi krštenih kod upisa njihove djece vode se do 1833. u Ojdanićima, a potom od 1835. pa dalje u Stranjanima, a uz prezime Jurić pojavljuje se i drugo – Pranjić. Tako se u upisu krštenja djece: Cecilije (1826.), Jure (1827.), Lucije (1841.), Ive (1843.) i Jose (1850.) navodi prezime Jurić,71 a u upisu Petra (1829.), Franje (1831.), Lucije (1833.), Anđe (1835.) i ponovno Lucje (1845.) navedeno je prezime Pranjić.72 Petrovi i Katini sinovi: Juro, Franjo i Ivo, kao i svi njihovi potomci u Stranjanima prezivaju se Pranjići, pa se po njima i središnji dio Stranjana naziva Pranjići, a raskršće u Pranjićima se u starini zvalo Pranjića han.
U Stranjane se iz Ojdanića proširila i jedna druga loza Pranjića. Ivo Pranjić, sin Marka i Janje r. Uvalić, iz Matoševaca, rodio se 1846. u Ojdanićima, a nakon njegove ženidbe s Lucijom Josipović, za svu njihovu djecu se u Matici krštenih navodi da su iz Stranjana. Iz toga se da zaključiti da se Ivo s Lucijom nastanio u Stranjanima nakon ženidbe, koja je mogla biti oko 1867., jer im se prvo dijete, Anđa, u Stranjanima rodilo 1868.
Iz Stranjana je Pranjić Ivo, sin Luke i Marije r. Tubić, oženivši se 1918. s Katom Batković, prešao u Matoševce, u Paetnjak, pa su se tako Pranjići proširili i u tom selu.
Šalići
Šalići
Prve Šaliće u Stranjanima nalazimo u drugoj polovici 19. stoljeća, kad je u maticu krštenih župe Ivanjska 1864. upisano krštenje Mande, kćeri Nikole Šalića i Janje r. Adžić (Blažević).73 Nikola Šalić vjerojatno potječe iz župe Sasina, i to iz sela Šeovci.
Tubići
U Stranjanima se Tubići pojavljuju istom sredinom druge polovice 19. stoljeća. Prvi Tubići, Luka koji se oženio s Jelom r. Vulić, i Stjepan, koji se oženio s Ružom r. Komarica, u Stranjane su se doselili iz Sasine ili iz Starog Majdana nešto prije 1880. godine.
__________________
36 Vidi: Matica krštenih župe Ivanjska, 1782.-1805., god. 1787., br. 380, i god. 1790., br. 963; Matica vjenčanih župe Ivanjska, 1782.-1805., god. 1793., br. 372.
37 Vidi: Dominik Mandić, Chroati catholici Bosnae et Hercegovinae in descriptionibus annis 1743 et 1768 exaratis, Chicago-Roma, 1962., str. 42.
38 Vidi: D. Mandić, n. d., str. 178.
39 Vidi: D. Mandić, n. d., str. 183.
40 Vidi: Jurica Šalić, Diljem zavičaja, Banja Luka, 2000., str. 131.
41 Navodi ih g. 1743. apostolski vikar, biskup fra Pavao Dragičević, u svom izvještaju-popisu imena i prezimena kućedomaćina svih katoličkih familija, točnije porodičnih zajednica u svim župama u Bosni i Hercegovini, a koji je upućen u Rim. Vidi: D. Mandić, n. d., str. 43.
42 Vidi: D. Mandić, n. d., str. 45. Godine 1743. Blaževića je bilo u većem broju župa u Bosni, tako u: Jajcu, selo Prigrađe; Bihaću, selo Kralje; Kotoru /Kotor Varoš/, sela Bilice i Lišnja; Dobretićima, selo Melna; Lašvi, selo Graovčići; Peaniku, selo Svilaj; Strepcima, sela Bodežište i Donje Bodežište; Bijeloj, selo Turkovište; a u Hercegovini u župama Brotnjo, selo Slipčići, i u Mostaru (grad). Vidi: D. Mandić, n. d., str. 35, 38, 49, 50, 52, 64, 68, 72, 87 i 91.
43 Vidi: D. Mandić, n. d., str. 177, 179 i 180. Bilo je tada Blaževića i u nekim drugim župama po Bosni i Hercegovini, i to u većini onih u kojima su biH i g. 1743., a pojavljuju se u župi Livna, sela Prolog, Zabriska, Komorani, Guber i Parovo, zatim u župama Vodičevu, selo Batkovci; Komušini, sela Sivša i Makljenovci; i u Velikoj, selo Dubočac. Vidi: D. Mandić, n.d., str. 135-137 i 144, 173, 187-188, 195.
44 Matica vjenčanih župe Ivanjska, 1782.-1805., god. 1790., br. 234.
45 Matica vjenčanih župe Ivanjska, 1809.-1841., god. 1818., br. 4.
46 Vidi: Matica vjenčanih župe Ivanjska, 1809.-1841., god. 1833., br. 195; god. 1837., br. 30.
47 Vidi: Matica vjenčanih župe Ivanjska, 1809.-1841., god. 1824., br. 88; god. 1832., br. 138; Matica vjenčanih župe Ivanjska, 1841.-1883., god. 1852., br. 437.
48 Vidi: Matica vjenčanih župe Ivanjska, 1809.-1841., god. 1863., br. 263.
49 Vidi: Matica vjenčanih župe Ivanjska, 1809.-1841., br. 31.
50 Vidi: D. Mandić, n. d., str. 181 i 182.
51 Vidi: D. Mandić, n. d., str. 46 i 98.
52 D. Mandić, n. d., str. 181 i 182.
53 Vidi: D. Mandić, n. d., str. 152, 126 i 169.
54 Vidi: D. Mandić, n. d., str. 18, 27, 37, 39, 46, 48 i 74.
55 Vidi: D. Mandić, n. d., str. 44.
56 Vidi: D. Mandić, n. d., str. 143, 169, 170-171,173-174, 176, 177, 183, 186, 212.
57 Vidi: D. Mandić, n. d., str. 43.
58 Vidi: D. Mandić, n. d., str. 181.
59 Vidi: Matica krštenih župe Ivanjska, 1828.-1859., god. 1833., br. 771.
60 Vidi: Matica krštenih župe Ivanjska, 1828.-1859, god. 1838., br. 379.
61 Vidi: Matica krštenih župe Ivanjska, 1859.-1883., god. 1872., br. 378.
62 Vidi: Matica krštenih župe Ivanjska, 1859.-1883., god. 1873., br. 668.
63 Vidi: Matica umrlih župe Ivanjska, 1809.-1858., god. 1830., br. 114 .
64 Vidi: D. Mandić, n. d., str. 42 i 43, te 178 i 181.
65 Vidi: D. Mandić, n. d., str. 32 i 146.
66 Vidi: D. Mandić, n. d., str. 181.
67 Vidi: D. Mandić, n. d., str. 40.
68 Vidi: D. Mandić, n. d., str. 42 i 45.
69 Vidi: Matica krštenih župe Ivanjska, 1805.-1828., god. 1826., br. 95; god. 1827., br. 336; Matica krštenih župe Ivanjska, 1828.-1859., god. 1841., br. 33; god. 1843., br. 625; god. 1850., br. 2810.
70 Vidi: Matica krštenih župe Ivanjska, 1828.-1859., god. 1829., br. 52; god. 1831., br. 259; god. 1833., br. 711; god. 1835., br. 1274; god. 1845., br. 1081.
71 Vidi: Matica krštenih župe Ivanjska, 1859.-1883., god. 1864., br. 1085.
__________________
36 Vidi: Matica krštenih župe Ivanjska, 1782.-1805., god. 1787., br. 380, i god. 1790., br. 963; Matica vjenčanih župe Ivanjska, 1782.-1805., god. 1793., br. 372.
37 Vidi: Dominik Mandić, Chroati catholici Bosnae et Hercegovinae in descriptionibus annis 1743 et 1768 exaratis, Chicago-Roma, 1962., str. 42.
38 Vidi: D. Mandić, n. d., str. 178.
39 Vidi: D. Mandić, n. d., str. 183.
40 Vidi: Jurica Šalić, Diljem zavičaja, Banja Luka, 2000., str. 131.
41 Navodi ih g. 1743. apostolski vikar, biskup fra Pavao Dragičević, u svom izvještaju-popisu imena i prezimena kućedomaćina svih katoličkih familija, točnije porodičnih zajednica u svim župama u Bosni i Hercegovini, a koji je upućen u Rim. Vidi: D. Mandić, n. d., str. 43.
42 Vidi: D. Mandić, n. d., str. 45. Godine 1743. Blaževića je bilo u većem broju župa u Bosni, tako u: Jajcu, selo Prigrađe; Bihaću, selo Kralje; Kotoru /Kotor Varoš/, sela Bilice i Lišnja; Dobretićima, selo Melna; Lašvi, selo Graovčići; Peaniku, selo Svilaj; Strepcima, sela Bodežište i Donje Bodežište; Bijeloj, selo Turkovište; a u Hercegovini u župama Brotnjo, selo Slipčići, i u Mostaru (grad). Vidi: D. Mandić, n. d., str. 35, 38, 49, 50, 52, 64, 68, 72, 87 i 91.
43 Vidi: D. Mandić, n. d., str. 177, 179 i 180. Bilo je tada Blaževića i u nekim drugim župama po Bosni i Hercegovini, i to u većini onih u kojima su biH i g. 1743., a pojavljuju se u župi Livna, sela Prolog, Zabriska, Komorani, Guber i Parovo, zatim u župama Vodičevu, selo Batkovci; Komušini, sela Sivša i Makljenovci; i u Velikoj, selo Dubočac. Vidi: D. Mandić, n.d., str. 135-137 i 144, 173, 187-188, 195.
44 Matica vjenčanih župe Ivanjska, 1782.-1805., god. 1790., br. 234.
45 Matica vjenčanih župe Ivanjska, 1809.-1841., god. 1818., br. 4.
46 Vidi: Matica vjenčanih župe Ivanjska, 1809.-1841., god. 1833., br. 195; god. 1837., br. 30.
47 Vidi: Matica vjenčanih župe Ivanjska, 1809.-1841., god. 1824., br. 88; god. 1832., br. 138; Matica vjenčanih župe Ivanjska, 1841.-1883., god. 1852., br. 437.
48 Vidi: Matica vjenčanih župe Ivanjska, 1809.-1841., god. 1863., br. 263.
49 Vidi: Matica vjenčanih župe Ivanjska, 1809.-1841., br. 31.
50 Vidi: D. Mandić, n. d., str. 181 i 182.
51 Vidi: D. Mandić, n. d., str. 46 i 98.
52 D. Mandić, n. d., str. 181 i 182.
53 Vidi: D. Mandić, n. d., str. 152, 126 i 169.
54 Vidi: D. Mandić, n. d., str. 18, 27, 37, 39, 46, 48 i 74.
55 Vidi: D. Mandić, n. d., str. 44.
56 Vidi: D. Mandić, n. d., str. 143, 169, 170-171,173-174, 176, 177, 183, 186, 212.
57 Vidi: D. Mandić, n. d., str. 43.
58 Vidi: D. Mandić, n. d., str. 181.
59 Vidi: Matica krštenih župe Ivanjska, 1828.-1859., god. 1833., br. 771.
60 Vidi: Matica krštenih župe Ivanjska, 1828.-1859, god. 1838., br. 379.
61 Vidi: Matica krštenih župe Ivanjska, 1859.-1883., god. 1872., br. 378.
62 Vidi: Matica krštenih župe Ivanjska, 1859.-1883., god. 1873., br. 668.
63 Vidi: Matica umrlih župe Ivanjska, 1809.-1858., god. 1830., br. 114 .
64 Vidi: D. Mandić, n. d., str. 42 i 43, te 178 i 181.
65 Vidi: D. Mandić, n. d., str. 32 i 146.
66 Vidi: D. Mandić, n. d., str. 181.
67 Vidi: D. Mandić, n. d., str. 40.
68 Vidi: D. Mandić, n. d., str. 42 i 45.
69 Vidi: Matica krštenih župe Ivanjska, 1805.-1828., god. 1826., br. 95; god. 1827., br. 336; Matica krštenih župe Ivanjska, 1828.-1859., god. 1841., br. 33; god. 1843., br. 625; god. 1850., br. 2810.
70 Vidi: Matica krštenih župe Ivanjska, 1828.-1859., god. 1829., br. 52; god. 1831., br. 259; god. 1833., br. 711; god. 1835., br. 1274; god. 1845., br. 1081.
71 Vidi: Matica krštenih župe Ivanjska, 1859.-1883., god. 1864., br. 1085.
(Iz knjige Stranjani i Matoševci. Spomen da im se sačuva, koja se u PDF formatu može preuzeti OVDJE...)