 |
| Stranjansko-matoševački susreti 2010. god. |
Ovogodišnji Stranjansko-matoševački susreti su opet, unatoč lošem vremenu, okupili veliki broj sudionika, koji su, ne samo vođeni ljubavlju prema svom rodnom kraju i iskrenom i dubokom željom da sačuvaju u srcu živu uspomenu na svu ljepotu proživljenih vremena u tim malim, ali krasnim selima, nego, možda još i više, željom da tu ljubav prema stoljećima namrijetoj baštini usade svojim potomcima kao najdragocjeniju ostavštinu koja se ne smije prezrijeti niti odbaciti, došli iz raznih dijelova Hrvatske, nekoliko europskih zemalja, pa i s drugih kontinenata, kako bi kroz to vrijeme, izvlačeći iz srca drage uspomene, obogatili i sebe i druge oko sebe.
Dani su to kada Stranjani i Matoševci toliko zažive da zorno prizovu u pamet i srce neke davne divne trenutke, kada je ondje život kolao punom snagom, trenutke koje sada svakog onoga tko je ondje živio ili dolazio rodbini istovremeno i rastužuje i osnažuje, ali još i više, ispunja jednim posebnim ponosom, ponosom kojega poznaju samo oni kojima je nanesena nepravda, ali mogu kroz život ići uspravna čela, jer znaju da tu nepravdu nisu niti zaslužili, niti ičim izazvali.
Dani su to, također, kada se s jednim posebnim respektom gleda na sve one koji ondje žive, i koji, unatoč brojnim neprilikama s kojima se susreću, čuvaju svoju djedovinu i tako ne daju da iz tih dviju žila - Stranjana i Matoševaca - nepovratno padne u zemlju i posljednja kap, jer znaju da upravo ona, ma koliko slaba bila, daje neopisivu snagu života kojemu svim silama ne daju da se gasi i ugasi...
Dani su to, također, kada se s jednim posebnim respektom gleda na sve one koji ondje žive, i koji, unatoč brojnim neprilikama s kojima se susreću, čuvaju svoju djedovinu i tako ne daju da iz tih dviju žila - Stranjana i Matoševaca - nepovratno padne u zemlju i posljednja kap, jer znaju da upravo ona, ma koliko slaba bila, daje neopisivu snagu života kojemu svim silama ne daju da se gasi i ugasi...
I njima, dakako, Stranjansko-matoševački susreti, svojom ljepotom i dubinom, donose novu snagu koja im kazuje smisao zbog kojega su tamo, unatoč mnogostrukim razlozima zašto ne biti tamo.
Zbog svih njih, zbog svih onih koji su tu stoljećima živjeli i prenosili s generacije na generaciju životne vrednote i snagu vjere, zbog svih onih koji su, idući trbuhom za kruhom, Stranjane i Matoševce napustili nekad davno, zbog svih onih koji su bili prisiljeni Stranjane i Matoševce napustiti nedavno, zbog svih onih koji su, zbog tih progona, rođeni tko zna gdje u svijetu..., važno je, istinski je važno njegovati te Susrete. Snaga je to koja osnažuje mnoge.
Ovogodišnji su Stranjansko-matoševački susreti organizirani u tri dana - 30. i 31. srpnja, te 1. kolovoza, iako su mnogi došli i ranije, a neki će ostati i kasnije. Glavna je proslava bila danas, a započela je u 10,30 svetom misom, koja se slavila kod novopodignutog križa u Ljevarima, a predvodio ju je fra Anđelko Barun, nekadašnji barlovački kapelan, a sada umirovljen i nalazi se u samostanu u Livnu, uz domaćeg župnika fra Duju Ljevara. Nakon sv. mise sudionici su odlazili svojim kućama, kućama onih Stranjančana i Matoševljana koji ondje žive, obilazili grobove i druga mjesta, nerijetko pri tome gledajući šikare, ruševine i korov, ali iza kojih su jasno vidjeli nekadašnje pokošene livade, krave i ovce na ispaši, dječju ciku, čuli dovikivanje komšija s brda na brdo, osjećali onaj poseban miris kakav ima samo ona "ljubičasta trava", i to nigdje drugdje takav kao ondje, čuli kako žubore presušeni potoci i izvori, u mislima idući putovima brali šljive, jabuke, kruške, skupljali kupine...
Potom su se okupljali na njivi Duganji, gdje su za tu priliku podignuti šatori, a ondje će uz pjesmu, razgovor, nogomet i druženje, unatoč kiši koja pomalo pada gotovo cio dan, ostati dugo u noć, htijući tako što više produžiti vrijeme, jer su svjesni kako će se mnogi od njih, i to možda, ponovno vidjeti tek na narednim Susretima.
Evo fotografija s današnje proslave, na kojima se mogu vidjeti oni koji su bili na sv. misi, kao i oni koji su bili na njivi Duganji u ranim poslijepodnevnim satima, dok će fotografije s cijelih Susreta uskoro biti objavljene na stranici Stranjani.de, koju uređuje Marinko Majdandžić, a kojemu ide posebna pohvala kao inicijatoru prvih i kasnijih Susreta, kao i onome koji marnim održavanjem Stranice stalno potvrđuje kako se rodni kraj i vlastiti korijeni istinski vole i nikad ne zaboravljaju.
(Dio fotografija za vrijeme sv. mise snimio je i dobrohotno ustupio
gosp. Josip Anušić, na čemu mu velika hvala)
.
gosp. Josip Anušić, na čemu mu velika hvala)
.
 |  |
 |  |
 |  |
 |  |
 |  |
 |  |
 |  |
 |  |
 |  |
 |  |
 |  |
 |  |
 |  |
 |  |
 |  |
 |  |
 |  |
 |  |
|  |
 |  |
 |  |
 |  |
 |  |
 |  |  |
|  |  |
|  |  |
 |  |  |
 |  |  |
 |  |  |
 |  |  |
 |  |  |
 |  |  |
 |  |  |
 |  |  |
 |  |  |
 |  |  |
 |  |  |
 |  |  |
 |  |  |
 |  |  |
 |  |  |
 |  |  |
 |  |  |
 |  |  |
 |  |  |
