Izašao je novi broj novina Naš zavičaj. Stranjani i Matoševci nekad i sad (br. 72., kolovoz 2010.)... Njegov se sadržaj može pogledati ovdje niže, a također se izvorni cijeli broj može pregledati i preuzeti u PDF formatu OVDJE ili na dnu posta...
____________________
SEDMI STRANJANSKO-MATOŠEVAČKI DANI
Željno očekivani Dani i Susreti Stranjančana i Matoševljana, a i njihovih gostiju i prijatelja, održani su i ove godine krajem zadnjeg tjedna u mjesecu srpnju, u petak uvečer i u subotu, 30. i 31. srpnja.
Nekoliko dana prije u Stranjane je stigao Marinko Majdandžić, Tomin, koji je na sebe i ove godine preuzeo zadaću organizacije i uređenje mjesta uobičajenog okupljanja, druženja i zabave u Duganji. On se pobrinuo da se pokosi i pokupi trava na igralištu za nogomet, te s Vitom Šipkom dogovorio podizanje šatora i postavljanje stolova i klupa, te posluživanje pečenjem i pićem tijekom održavanja Susreta.
Veći broj sudionika na Stranjansko-matoševačke susrete je stigao u četvrtak i petak. Najviše ih je došlo i smjestilo se u Stranjanima kod Rude i Anđelke Ćosić, zatim kod Tome Majdandžića i njegovih sinova, i kod Vlade Blaževića, Josinog, a u Matoševcima kod Mare Debeljak, Miline. Druženje i zabava 100-tinjak osoba u Duganji su počeli u petak predvečer, i potrajali do iza ponoći, a u Matoševcima, kod Josipa Debeljaka, Petrovog, u isto vrijeme ih se okupilo 50-ak.
U subotu, 31. srpnja, prije podne, s početkom u 10,30 sati, u Ljevarima kod križa je slavljena sveta misa. S narodom kojeg se skupilo oko 170 osoba misu su slavili zajedno fra Anđelko Barun, koji je kao kapelan prije 40-45 godina služio u Barlovcima, a sada boravi u franjevačkom samostanu u Livnu, i župnik fra Dujo Ljevar.
 |
| Vjernici okupljeni kod križa, u razgovoru prije svete mise |
 |
| Fra Anđelko pozdravlja okupljene vjernike na početku svete mise |
 |
| Sudjelovanje vjernika u svetoj misi |
Narod se poslije mise još neko vrijeme zadržao na okupu a potom se razišao na ručak. Kod obitelji Branka i Mire Špoljarić, r. Ljevar, Ilijine, na ručku su, uz njihovu rodbinu i prijatelje, bili svećenici fra Dujo, fra Anđelko i fra Velimir, č. s. Marina Domić, koja je na misi svirala i predvodila „pjevački zbor“. Brojnije „društvo“ rodbine i prijatelja se našlo na ručku u Ćosićima, kod Rude i Anđelke, zatim kod kuća Vlade Blaževića, Josinog, Ante Batkovića, Jose Milkovog, Ante Bogdanovića, Milinog, Slavka Blaževića, Stipinog, Franje Blaževića, Markovog i Slavka Ljevara, Pejinog.
Poslije ručka okupljanje je bilo opet u Duganji. Tijekom poslijepodneva i uvečer tu se našlo oko 250 osoba – mnogo mladih i djece. Jedni su pod šatorom sjedili i razgovarali, a drugi su igrali nogomet ili promatrali utakmice. Bilo je i pjesme, a svirao je na harmonici Vlado Batković, Mirkov.
Poslije ručka okupljanje je bilo opet u Duganji. Tijekom poslijepodneva i uvečer tu se našlo oko 250 osoba – mnogo mladih i djece. Jedni su pod šatorom sjedili i razgovarali, a drugi su igrali nogomet ili promatrali utakmice. Bilo je i pjesme, a svirao je na harmonici Vlado Batković, Mirkov.
 |
| Vlado Batković, Mirkov, svira, a kraj njega sjedi Juro Bogdanović, Andrijev, a stoji Stipo Vulić, Grozdin |
Dobro raspoloženje tijekom cijeloga dana 31. srpnja nije pokvarila ni kišica koja je povremeno nailazila i kraće vrijeme padala. Iako vrijeme nije bilo naklonjeno, jer je uoči i u noći prije održavanja Susreta bilo kišovito, broj sudionika na ovogodišnjim Stranjansko-matoševačkim danima i susretima bio je zadovoljavajući. Bilo je najviše Ćosića, Blaževića, Ljevara, Pranjića, Majdandžića i Debeljaka. Došli su iz Hrvatske, ali i iz više europskih država, gdje žive i rade. Treba posebno spomenuti da su iz Australije došli u posjetu svojima u Hrvatskoj, te se također našli na Stranjansko-matoševačkim susretima Anto Majdandžić, Jurin, sa suprugom Katom i dvije kćeri, i Ana Debeljak, supruga Mirkova, a iz Njemačke je u rodni kraj nakon puno godina, prvi put poslije rata došla Ankica Ljevar, Mišina. Jedino su i ove godine zakazali oni iz Batkovića, da li s opravdanim razlogom, ili zbog nekakve uvrijeđenosti, ne zna se.
Predvečer je jedan dio sudionika na Stranjansko-matoševačkim danima i susretima napustio Stranjane i krenuo svojim kućama u Hrvatskoj, dok je većina ostala. Življe i veselije, uz svirku, ples i pjesmu, bilo je poslije 18 sati, kad su stigli muzičari s pjevačicom, i zabava je potrajala sve do 2 sati iza ponoći.
Odlazak glavnine sudionika Stranjansko-matoševačkih dana i susreta i povratak svojim kućama, ili odlazak negdje na godišnji odmor, bio je u nedjelju prije podne, a manji broj je ostao još i u ponedjeljak radi sudjelovanja na misi na Gospu od Anđela u Barlovcima, dok su neki produžili boravak u Stranjanima i Matoševcima i nekoliko narednih dana.
Da održavanje ovakvih Susreta ima smisla, i da ima nade da će se oni i dalje održavati, mislim da dovoljno pokazuje sljedeće zapažanje i svjedočenje Snježane Gladić, r. Majdandžić, iz Čepina, koja je ove godine s ocem Bosiljkom i sestrom Ljubicom na njima sudjelovala prvi put. A evo što piše:
Ovogodišnji Stranjansko-matoševački susreti su opet, unatoč lošem vremenu, okupili veliki broj sudionika, koji su, ne samo vođeni ljubavlju prema svom rodnom kraju i iskrenom i dubokom željom da sačuvaju u srcu živu uspomenu na svu ljepotu proživljenih vremena u tim malim, ali krasnim selima, nego, možda još i više, željom da tu ljubav prema stoljećima namrijetoj baštini usade svojim potomcima kao najdragocjeniju ostavštinu koja se ne smije prezrijeti niti odbaciti, došli iz raznih dijelova Hrvatske, nekoliko europskih zemalja, pa i s drugih kontinenata, kako bi kroz to vrijeme, izvlačeći iz srca drage uspomene, obogatili i sebe i druge oko sebe.
Dani su to kada Stranjani i Matoševci toliko zažive da zorno prizovu u pamet i srce neke davne divne trenutke, kada je ondje život kolao punom snagom, trenutke koje sada svakog onoga tko je ondje živio ili dolazio rodbini istovremeno i rastužuje i osnažuje, ali još i više, ispunja jednim posebnim ponosom, ponosom kojega poznaju samo oni kojima je nanesena nepravda, ali mogu kroz život ići uspravna čela, jer znaju da tu nepravdu nisu niti zaslužili, niti ičim izazvali.
Dani su to, također, kada se s jednim posebnim respektom gleda na sve one koji ondje žive, i koji, unatoč brojnim neprilikama s kojima se susreću, čuvaju svoju djedovinu i tako ne daju da iz tih dviju žila - Stranjana i Matoševaca - nepovratno padne u zemlju i posljednja kap, jer znaju da upravo ona, ma koliko slaba bila, daje neopisivu snagu života kojemu svim silama ne daju da se gasi i ugasi.
I njima, dakako, Stranjansko-matoševački susreti, svojom ljepotom i dubinom, donose novu snagu koja im kazuje smisao zbog kojega su tamo, unatoč mnogostrukim razlozima zašto ne biti tamo.
Zbog svih njih, zbog svih onih koji su tu stoljećima živjeli i prenosili s generacije na generaciju životne vrednote i snagu vjere, zbog svih onih koji su, idući trbuhom za kruhom, Stranjane i Matoševce napustili nekad davno, zbog svih onih koji su bili prisiljeni Stranjane i Matoševce napustiti nedavno, zbog svih onih koji su, zbog tih progona, rođeni tko zna gdje u svijetu ..., važno je, istinski je važno njegovati te Susrete. Snaga je to koja osnažuje mnoge.
Ovogodišnji su Stranjansko-matoševački susreti organizirani u tri dana - 30. i 31. srpnja, te 1. kolovoza, iako su mnogi došli i ranije, a neki će ostati i kasnije. Glavna je proslava bila danas (31. srpnja), a započela je u 10,30 svetom misom, koja se slavila kod novopodignutog križa u Ljevarima, a predvodio ju je fra Anđelko Barun, nekadašnji barlovački kapelan, a sada umirovljen i nalazi se u samostanu u Livnu, uz domaćeg župnika fra Duju Ljevara. Nakon sv. mise sudionici su odlazili svojim kućama, kućama onih Stranjančana i Matoševljana koji ondje žive, obilazili grobove i druga mjesta, nerijetko pri tome gledajući šikare, ruševine i korov, ali iza kojih su jasno vidjeli nekadašnje pokošene livade, krave i ovce na ispaši, slušali dječju ciku, čuli dovikivanje komšija s brda na brdo, osjećali onaj poseban miris kakav ima samo ona "ljubičasta trava", i to nigdje drugdje takav kao ondje, čuli kako žubore presušeni potoci i izvori, u mislima idući putovima brali šljive, jabuke, kruške, skupljali kupine.
Potom su se okupljali na njivi Duganji, gdje su za tu priliku podignuti šatori, a ondje će uz pjesmu, razgovor, nogomet i druženje /…/ ostati dugo u noć, htijući tako što više produžiti vrijeme, jer su svjesni kako će se mnogi od njih, i to možda, ponovno vidjeti tek na narednim Susretima.
O STRANJANSKO-MATOŠEVAČKIM SUSRETIMA U KATOLIČKOM TJEDNIKU
Nisu Stranjansko-matoševački susreti nešto osobito, da bi zanimali javne medije. Osim jednog prikaza u novinama Večernji list i kratke vijesti u Katoličkom tjedniku godine 2005., ne znam da li je o njima kasnije još negdje nešto napisano.
Josip Anušić, iz Kuljana, a sada u Plaškom, unuk Janje Batković, Pilipovce, iz Matoševaca, redovito dolazi i prati Stranjansko-matoševačke susrete i prikazuje ih riječju i slikom na Internetu na svojoj web stranici: http/barlovci-zupa. Bio je nazočan i ove godine, te svoj kraći prikaz o ovogodišnjim Susretima, pod naslovom: „Druženje gdje su mnogi 'gosti' na svome“, poslao Katoličkom tjedniku u Sarajevo. Prilog je objavljenu u br. 31, 8. kolovoza 2010., str. 24.
U svom prikazu Josip piše o slavljenju mise kod križa u Ljevarima, te o druženju sudionika Susretâ uz pjesmu i zabavu kod kuća i pod šatorom u Duganji. Iz propovijedi fra Anđelka Baruna, nekadašnjeg kapelana u župi Barlovci, Josip je izdvojio, i stavio naglasak na sljedeće fra Anđelkove riječi: „Kad sam otišao iz ove župe, a tako i od vas, svagdje sam govorio o vašoj svjedočkoj vjeri i pobožnosti“. A osvrćući se na nedavnu tragičnu prošlost i sadašnje stanje, istaknuo je kako uza sva stradanja i izgon naroda, franjevci svećenici nisu napustili ni ostavili niti jedne župe u ovome kraju, te se i dalje nalaze u svakoj župi u kojoj su bili i djelovali i prije rata. A potom je postavio nazočnima pitanje: „Ali gdje su vjernici, gdje ste vi? Na ovo pitanje vi odgovorite“, aludirajući na slab povratak prognanih na njihova ranija kućna ognjišta.
DOBROVOLJNE „RADNE AKCIJE“
a) Uređivanje groblja Gradina
Prva polovica godine je obilovala kišom, pa je to pogodovalo rastu trave i drugog raslinja. Zato se trava na groblju morala već više puta kositi i groblje čistiti. „Radna akcija“ je organizirana i 8. srpnja, a u njoj su sudjelovali i „trimerom“ kosili travu Markan Blažević, Milinčin, i Mato Majdandžić, Antin, a travu su kupili i čistili grobove Luce Bogdanović, Ićina, Mare Debeljak, Milina, Anto i Ruža Bogdanović, i Pero Majdandžić, Markana Matnoga.
Kao i inače, zahvaljujući „dobrovoljcima“, groblje je lijepo uređeno. Istina, mnogi prigodom mise na Gradini dadnu svoj prilog za održavanje groblja, i župnik fra Dujo podmiri trošak za gorivo i potrošni materija, ali se ipak postavlja pitanje: koliko će dugo „dobrovoljci“ povratnici, i ponekad još netko sa strane tko se slučajno zatekne kod svoje kuće, moći redovito voditi brigu i držati groblje u lijepom izgledu. Ranije sam jednom prilikom napisao u Našem zavičaju (br. 62, studeni 2008., str. 1) da se briga za groblje i rad ne može prepustiti samo njima. Smatram da bi se barem jednom godišnje, neke subote, mogla organizirati radna akcija u koju bi bili uključeni dobrovoljci iz Hrvatske, kao što je to učinjeno u kolovozu 2002. godine (vidi: Naš zavičaj, br. 15, rujan 2002., str. 2-3). Mnogi misle da je od njih dosta što dadnu svoj novčani doprinos. To je u svakom slučaju lijepo i vrijedno priznanja, ali nije lako naći radnike za uređivanje groblja kad god to zatreba, a može zatrebati i češće, kao što je ove godine bio slučaj.
b) Čišćenje puta prema groblju Gradini i kroz Bukovac
Putovi ako se redovito ne održavaju, brzo zarastu u korov i šiblje. Na 19. srpnja prije podne je održana „radna akcija“ sasjecanja žbunja na putu od 'kipa' na Ravnici prema groblju Gradini, a poslije podne je košena trava i sječeno raslinje uz put od Pranjića raskršća do kuće Mate Majdandžića, Antinog. U dobrovoljnoj akciji su sudjelovali: Mato Majdandžić, Antin, Mato Majdandžić, Markana Matnoga, Anto i Ruža Bogdanović, Luce Bogdanović, Ićina, Markan Blažević, Milinčin, Mare Debeljak, Milina, i Markan Bogdanović, Ićin.
c) Uređivanje Batkovića groblja i prostora oko crkvice u Stranjanima
Prije blagoslova polja i mise na Batkovića groblju, 1. svibnja, groblje je bilo dobro očišćeno od korova i drugog raslinja. Ali je otad opet jako zaraslo, i bilo je potrebno ponovno krenuti u akciju. Na 21. srpnja prije podne Markan Blažević, Milinčin, i Mare Debeljak, Milina, sasjekli su visoko raslinje i pokosili travu, te groblje očistili i ponovno doveli u dolično stanje.
Istoga dana poslije podne Markan i Mare su pokosili travu oko crkvice u Stranjanima, a pridružila im se i kupila travu Luce Bogdanović, Ićina.
POPRAVLJANJE PUTEVA OŠTEĆENIH KIŠOM
Obilne kiše koje su tijekom nekoliko posljednjih mjeseci padale često i stvarale jake bujice prilično su oštetile putove kroz Stranjane i Matoševce. Kako se za Dan Stranjančana i Matoševljana očekivao dolazak većeg broja automobila, da bi posjetitelji sa strane i izdaljega imali manje problema i lakše dolazili do svojih odredišta: kuća i grobalja na Gradini i u Batkovićima, kao i do križa u Ljevarima, trebalo je koliko-toliko putove popraviti, odnosno nasuti tvrdim materijalom jarke i rupe koje su se na njima od vodenih bujica stvorile, i to poravnati.
Od Pranjića hana u Stranjanima do Danlovog brda u Matoševcima navučeno je 5 kamiona tvrdog materijala, a 2 kamiona su navučena i istresena na put od mostića u Bukovcu pa prema Ljevarima. Materijal je navožen iz majdana na Grotu Mare Debeljak, Miline, a posao je uradio Radenko Božić sa zetom Goranom Vrtić. U snošenju novčanih troškova sudjelovali su Mare Debeljak, Milina, s kćerkom i zetom, te fra Velimir i fra Dujo, a u Ljevarima Ilija Ljevar, Vidov, i Branko Špoljarić sa suprugom Mirom, r. Ljevar.
MATO MAJDANDŽIĆ, MARKANA MATNOGA, POPRAVLJA KUĆU
Kuća Mate Majdandžića, Markana Matnoga, ostala je potpuno bez stolarije (vrata i prozora) i svih instalacija u kući, a i krov je bio u lošem stanju.
Mato se odlučio za popravak svoje kuće, i dao se na posao. Iz Hrvatske je dovezao polovnu stolariju, a u Banjoj Luci je kupio crijep. Krov je već promijenjen i postavljeno nekoliko prozora i unutarnjih vrata, a uređen je prostor oko kuće. Radovi se nastavljaju.
KNJIGA RUDOLFA MARIĆA: PRIČOM I PJESMOM KROZ RODNI KRAJ
Posjetitelji Interneta, na str. http://www.stranjani.de/, imali su prilike čitati crtice Rudolfa Marića. On u njima na zanimljiv i lagan način iznosi svoja sjećanja iz djetinjstva i mladosti i opisuje ljude, mjestâ, zgode i događaje iz bliže i dalje prošlosti svoga kraja Motika i zaseoka Marića, ali i okolnih, bližih i udaljenijih mjesta, pa tako i iz Stranjana i Matoševaca.
Neki od tih internetskih Rudolfovi 'uradaka', zahvaljujući njegovu sinu Mariju, nedavno su se pojavili u knjizi od 200-tinjak stranica, tiskanoj pod naslovom: Pričom i pjesmom kroz rodni kraj. Tako su postali dostupni i onima kojima Internet nije dostupan i njime se ne služe.
Za knjigom će, uvjeren sam, rado posegnuti, i suznih očiju će isčitavati: neke od stranica Rudolfovih dirljivih pripovijesti i još uvijek živih i svježih sjećanja o njegovu djetinjstvu i mladosti; opise prirodnih ljepota zavičaja i mjestâ koja ga okružuju; podsjećanja na nedavna ratna i stradalnička događanja u njima; ocrtavanje likova osobâ koje su mu se dublje usjekle u pamćenje ili s kojima je u životnim situacijama došao u tješnju povezanost; prikaze lijepih i tužnih sudbinâ prijateljâ i poznanikâ
Čitateljima koji potječu iz Stranjana i Matoševaca sigurno će biti zanimljivi, i taknut će ih u dušu Rudolfovi napisi: Putovanje u Stranjane; Susret koji se pamti i ne zaboravlja; i „Koja gora Ivo“.
Rudolfu valja čestitati i zahvaliti za njegove napisane 'umotvorine' kojima nas je obdario, i kojima je za budućnost sačuvao mnoge lijepe uspomene i sjećanja, te poželjeti zdravlja, vedrine duha, bistrine oko i nadahnuća za nove pripovijetke i eseje, s još puno prepričanih istinskih događaja, opisanih ljudskih sudbina i oslikanih divnih krajolika!
__________________________________________________________
Priređuje: Velimir Blažević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH
Tel/Fax: 00/387/51/354-813